Site icon NacionalniPortal.hr – najnovije vijesti iz Hrvatske

Reforma vodnih usluga: Umjesto 190 najviše 40 javnih isporučitelja vode

onečišćenje vode

Prijedlogom Zakona o vodnim uslugama Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOE) planira okrupniti javne isporučitelje vodnih usluga, pa umjesto sadašnjih 190 isporučitelja uspostaviti 35 do 40 uslužnih područja, što je izazvalo nezadovoljstvo i kritike kako nekih isporučitelja vodnih usluga, tako i jedinica lokalne samouprave.

Po podacima MZOE-a, u vodovodnoj mreži se zbog starosti i neodržavanja na putu do krajnjeg korisnika prosječno izgubi čak 40 posto vode. Stupanj pokrivenosti stanovništva javnom odvodnjom je 47 posto, dok se pročišćava otpadna voda samo trećine stanovništva.

Do 2023. gubitke u vodoopskrbi smanjiti na 15 do 20 posto 

Hrvatska bi do 2023. trebala dostići standarde europskih vodno – komunalnih direktiva, po kojima bi se gubici u vodoopskrbi trebali smanjiti na 15 do 20 posto, a sustav javne odvodnje trebao bi obuhvatiti 60 posto stanovništva.

Predviđeno je da se do 2023. godine u vodno-komunalnu infrastrukturu u Hrvatskoj uloži 28,264 milijardi kuna, od čega 77 posto u javnu odvodnju.

Prema nacrtu prijedloga Zakona o vodnim uslugama, planira se provesti okrupnjivanje 190 postojećih vodnih isporučitelja koji su u vlasništvu općina i gradova, a uspostavit će se 35 do 40 uslužnih područja s jednim isporučiteljem.

Nacrt zakona ne definira koja će biti uslužna područja, već će njih Vlada odrediti uredbom u roku tri mjeseca nakon usvajanja zakona.

MZOE navodi da će okrupnjivanjem isporučitelja ojačati njihov investicijski kapacitet, a reforma će doprinijeti i ujednačavanju cijene vode u Hrvatskoj, koja se 2013. godine kretala između  9,23 kuna po kubičnom metru i 27,79 kuna po kubičnom metru.

Uslužno područje formirat će se na prostoru na kojem se isporuči minimalno dva milijuna kubičnih metara vode godišnje, što znači da će se dosadašnji mali i srednji isporučitelji pripojiti velikima. Novi javni isporučitelji uspostavit će se kao društvo kapitala.

E-savjetovanje o prijedlogu zakona završilo je početkom veljače, a s kritikama se javilo nekoliko isporučitelja vodnih usluga. Otočni isporučitelji traže izuzeće iz kriterija koji uslužna područja definira prema količini isporuke vode, dok drugi smatraju da se okrupnjivanjem tvrtki u vlasništvu jedinica lokalne samouprave utječe na ustavno pravo tih jedinica na samostalnost upravljanja.

Konavosko komunalno društvo predlaže da se pri utvrđivanju granica za formiranje uslužnog područja u obzir uzmu kriteriji financijske održivosti isporučitelja, količine gubitaka u mreži i starosti sustava vodoopskrbe i odvodnje, jer upravo o tome ovisi uspješnost poslovanja isporučitelja.

Zahtjev za izuzimanjem većih jadranskih otoka

S druge strane, u ime Supetra i pet bračkih općina Vodovod Brač d.o.o. predložio je da se veći jadranski otoci izuzmu iz obveze zadovoljavanja uvjeta isporuke količine vode, a isto predlaže i Hvarski vodovod.

Oni smatraju da bi se okrupnjivanjem isporučitelja zbog loše prometne povezanosti otoka otežala komunikacija između lokalne samouprave i uprave isporučitelja vodnih usluga što bi pridonijelo rastu cijene vode, a došlo bi i do smanjenja zapošljavanja visokoobrazovanog kadra na otocima.

MZOE, međutim, tvrdi da je granica uslužnog područja od dva milijuna kubičnih metara postavljena radi priuštivosti cijene vode. U slučaju manje količine isporučene vode nakon provedenih investicija cijena vode bi porasla iznad 3 posto neto dohotka kućanstva godišnje, što je Vladinim strateškim planom postavljeno kao gornja granica priuštivosti vode.

Također, nije opravdano izuzeće otočnih isporučitelja jer oni vodu ne crpu iz vlastitih otočnih izvora, već je dobivaju s kopna, pa bi izostanak integracije otočkih i kopnenih isporučitelja bio na štetu korisnika vode, koji bi plaćali skuplju vodu.

Istarski vodozaštitni sustavi i udruga Biom smatraju pak da prijedlog zakona uskraćuje pravo osnivača i vlasnika vodnih isporučitelja, jedinica lokalne samouprave, na samostalnost obavljanja djelatnosti iz svoga djelokruga.

“Komunalne djelatnosti, odnosno vodne usluge u skladu sa člankom 135. Ustava u nadležnosti su jedinica lokalne samouprave”, stoji u komentaru Udruge Biom.

Istarski vodozaštitni sustavi smatraju da bi jedinicama lokalne samouprave trebalo ostaviti slobodu da same odaberu kriterije orkupnjivanja koji su ekonomičniji i svrsishodniji ostvarenju ciljeva reforme na pojedinom području.

Zelena akcija predlaže da se umjesto društva kapitala novi isporučitelji osnuju u obliku ustanove, jer bi “podvrgavanje javnih pružatelja vodnih usluga funkcioniranju po tržišnim principima dovelo do korporatizacije vodnih usluga”.

MZOE odgovara da se do prijedloga zakona došlo nakon konzultacija i usklađivanja s javnim isporučiteljima i njihovim vlasnicima, a upravo gradovi i općine predložili su da ustrojbeni oblik javnog isporučitelja bude društvo kapitala.

Glavni nedostatak trgovačkog društva – da se ono osniva za obavljanje gospodarskih djelatnosti radi stjecanja dobiti, otklonjen je odredbama koje određuju da cijene vodnih usluga služe pokriću troškova pružanja vodnih usluga i zabranjuju isplatu dobiti osnivačima, a zakon jasno zabranjuje privatizaciju javnih isporučitelja.

MZOE: Neće doći do povećanja cijene vode

MZOE također otklanja bojazni da će okrupnjivanje dovesti do smanjenja broja zaposlenih u vodnom sektoru, ističući da je zakonski prijedlog radi zaštite radnih mjesta predvidio dodatne djelatnosti koje bi javni isporučitelji mogli obavljati, kao što su građenje i održavanje građevina za navodnjavanje i oborinsku odvodnju.

Osim toga, propisuje se obvezno javno savjetovanje o cijeni vodnih usluga, a socijalna cijena odnosit će se na javnu vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje.

Iako po analizi Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacije prosječni udio cijene vodnih usluga u prihodu kućanstva iznosi između 2,24 i 3,16 posto, MZOE tvrdi da zakonski prijedlog ne povećava cijenu vode.

Ovakav zakon se predlaže upravo da bi se buduća cijena vode, nakon provedbe velikih investicija, zadržala u granicama priuštivosti za hrvatske građane, a to je 3 posto neto raspoloživog dohotka kućanstva godišnje, poručuje MZOE.

Piše: Dubravka Grubišić

(Hina)

Exit mobile version