Globalno zatopljenje potiče topljenje perfmafrosta i taj proces prijeti oslobađanjem milijarda tona stakleničkih plinova, ali i virusa zaboravljenih tisućama godina koji mogu postati prijetnja zdravlju.
Permafrost je trajno zamrznuto tlo koje nastaje kad temperatura tijekom više godina ostaje ispod ništice (ruski “merzlota”) i pokriva oko 25 posto Zemlje na sjevernoj polutki, napose u Rusiji, Kanadi i Aljasci.
Takva tla mogu biti sastavljena od ledenih mikroleća ili velikih masa čistog leda, a njihova debljina kreće se od nekoliko do više stotina metara.
U tim je slojevima oko 1700 milijarda tona ugljika, što je otprilike dvostruka količina ugljikovog dioksida (CO2) već prisutnog u atmosferi.
S rastom temperatura zagrijava se i permafrost i počinje topiti te postupno oslobađa plin do tada ‘zarobljen’ u ledu, a znanstvenici predviđaju da će se ta pojava ubrzavati.
Ubrzanje globalnog zatopljenja
Topljenje perfmafrosta već sada opterećuje postizanje cilja zacrtanog Pariškim sporazumom da se globalno zagrijavanje ograniči na manje od 1,5°C u odnosu na predindustrijsku razinu, pokazala je studija objavljena u rujnu.
Autori te studije upozoravaju na začarani krug – plin koji se oslobađa topljenjem permafrosta ubrzava zagrijavanje planeta, a to zagrijavanje ubrzava topljenje permafrosta.
Do 2100. godine površina permafrosta bi se, a riječ je o najblažem scenariju, smanjila za 30 posto čime bi se oslobodilo do 160 milijarda tona stakleničkih plinova, upozorila je 2015. znanstvenica Susan Natali iz istraživačkog centra Woods Hole Research Center.