Situacija na političkoj sceni Srbije nakon dvodnevnih prosvjeda tijekom vikenda je, šahovski rečeno, najbliže remiju – niti su prosvjednici i oporba uspjeli matirati srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, čiju ostavku traže, niti je Vučiću pošlo za rukom uvjerljivo završiti partiju u igri živaca dok je u svom uredu čekao da nekoliko tisuća prosvjednika odustane od opsade zgrade Predsjedništva.
Na jednoj strani su ministarstvo unutarnjih poslova, Vučiću bliski mediji, dužnosnici vladajuće koalicije pa i sam Vučić pokušali subotnji upad prosvjednika i čelnika oporbe u Radio-televiziju Srbije (RTS) i manje sukobe s policijom i žandarmerijom predstaviti dramatičnijim i nasilnijim nego što su zbilja bili.
Na drugoj strani organizatori prosvjeda “1 od 5 milijuna” i čelnici oporbe nastoje izvući dodatne prednosti koje bi im mogli donijeti dvodnevni prosvjedi kojima su, po prvi puta u tri mjeseca koliko u Beogradu traju prosvjedne šetnje, uspjeli potaknuti Vučića da izgovori rečenice “s građanima sam uvijek spreman razgovarati” i “kažite mi šta je to što želite”.
Vučić se, istina, istog trena ogradio dopunivši poruku kako nije spreman razgovarati “s ovom trojicom”, misleći na Dragana Đilasa, Vuka Jeremića i Boška Obradovića, trojac čelnika oporbenog Saveza za Srbiju (SzS), koji je predvodio prosvjednike u subotu i nedjelju, izlazeći u prve redove prvi put otkad traju tromjesečne prosvjedne šetnje u Beogradu.
Ostalo je neizrečeno pa se sad može samo nagađati jesu li predsjedniku države u međuvremenu postali prihvatljivi sugovornici ostali čelnici oporbenih stranaka, pokreta i organizacija unutar SzS-a.
Koliko god je SzS programski i ideološki heterogena koalicija, ostali čelnici unutar Saveza ništa manje kritički, samo uz manje temperamenta i prodornosti u javnim istupima, vide Vučića i njegovu Srpsku naprednu stranku (SNS) kao ključni problem demokratizacije društva.
Popis razloga zbog kojih se traži Vučićeva ostavka je dug, a ključne točke žestokih kritika su da vlast pod kontrolom, na različite načine, drži većinu elektroničkih i tiskanih medija, ograničava demokratski pluralizam u parlamentu, a uz stranački nadzor kontrolira institucije, državna tijela i izborni sustav, u kojem je najspornija točka neuređen popis birača.
Vučiću se spočitava da višestruko krši Ustav Republike Srbije, poglavito članke 111. (“Predsjednik Republike izražava državno jedinstvo Republike Srbije”) te 115. (po kojem šef države “ne može obnašati drugu javnu funkciju ili profesionalnu dužnost”), s obzirom na činjenicu da je Vučić istodobno i dalje predsjednik Srpske napredne stranke.
Zbog te činjenice srbijanski predsjednik je na meti kritike koja ističe da je u mnogim njegovim javnim i medijskim istupima teško razlučiti s koje pozicije se obraća sunarodnjacima, svim građanima Srbije i svojim političkim protivnicima te korpusu nevladinog sektora.
Činjenica je također da je Vučić popustio pod pritiscima jer je ublažio retoriku i, poslije upada prosvjednika i oporbe, ponudio otvoriti temu o javnom tv servisu, na čije neobjektivno i pristrano izvještavanje se žale Vučićevi oponenti.
Također, Vučić je nakon uhićenja prosvjednika sugerirao kako bi on, iako se kao predsjednik ne može miješati u rad sudova, volio da prekršajno osuđeni mladići budu oslobođeni, jer ih je oporba, kako je rekao, “zavela”.
Objasnio je kako na žalbeni prekršajni sud ne može utjecati kao predsjednik, ali može “kao čovjek”, tumačeći kako nisu odgovorni oni, nego da ih je “netko poveo u RTS i natjerao da učine nešto protiv zakona”.
U utorak navečer se to i dogodilo, prvo je Viši sud odbio produljiti pritvor osumnjičenima za kaznena djela pa su pušteni braniti se sa slobode, a potom je i Žalbeni prekršajni sud ukinuo zatvorske kazne petorici uhićenih i osuđenih za prekršaje zbog upada u zgradu RTS-a i vratio predmete na ponovno odlučivanje pa su tako kažnjeni u utorak navečer izišli iz zatvora.
Idućih se dana u Srbiji očekuje političko zatišje, a za vikend se nastavljaju prosvjedi “1 od 5 milijuna”. I oporba i organizatori suglasni su u jednom – više ništa neće biti isto, ni u njihovom odnosu prema srbijanskom predsjedniku, niti u Vučićevom dosadašnjem ignoriranju zahtjeva koji se sve glasnije čuju s ulice.
Sada se jedino čini izvjesnim da u jednom zahtjevu Vučić svakako ne želi udovoljiti prosvjednicima i oporbi, a to je da podnese ostavku.
(Hina)
FOTO: HINA/ Tanjug/ Tanja VALIĆ/ ik
Imate više informacija o ovoj temi, želite li komentirati, napisati reakciju ili želite prijaviti pogrešku u tekstu?