Nakon natjecanja u Bari u petak i Čoji u subotu, u nedjelju 5. kolovoza održat će se ovogodišnja 303. Sinjska alka. To je hrvatska viteška igra kojom se slavi pobjeda nad osmanskim osvajačima u bitci za Sinj 14. kolovoza 1715.
Na taj dan 700 hrvatskih branitelja iz Sinja odbilo je navalu turskoga zapovjednika Mehmed-paše Čelića čija je vojska brojala 60.000 vojnika.
Sinjska alka nastala je još početkom XVIII. stoljeća i od tada svake godine uživa europsku slavu, jer je jedinstveno viteško natjecanje u Europi. Osim Sinjske alke same po sebi, zahvaljujući njoj slavimo i dan rođenja Hrvatske vojske. Naime, 1991. godine alkari su bili jedina hrvatska povijesna postrojba koja je sudjelovala na svečanoj smotri Zbora garde u Zagrebu i od tada se slavi dan rođenja hrvatske vojske (28.svibnja).
Dva dana prije Alke održava se generalna proba (tzv. Bara), a uoči samog natjecanja druga generalna proba (tzv. Čoja).
Sinjska alka je po međunarodnim mjerilima proglašena pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije 1979., a 15. studenog 2010. upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.
POVIJEST SINJSKE ALKE
U Cetinskoj krajini još živi predaja kako je Čudotvorna Gospa Sinjska otjerala Osmanlije, a Sinjani su kao vječni zavjet odanosti i poštovanja utemeljili vitešku igru Alku.
Povijest svjedoči i kako se Alka trčala četiri puta izvan Sinja i to 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu, 1946. u Zagrebu, a 2017. u Vukovaru je održana svečana Alka, na kojoj je pobijedio alkar Ante Zorica.
Alka je pojedinačno viteško nadmetanje u kojem može sudjelovati najmanje 11 i najviše 17 alkara. Slavodobitnik je onaj koji u tri utrke gađanjem u alku prikupi najviše punata, odnosno bodova. Alkar, jahač na konju, u punom trku mora proći trkalištem dužine 160 m (tolerira se vrijeme do 12 sekundi). Pokušava kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka.
U alkarskom nadmetanju mogu sudjelovati samo kopljanici i alkarski momci koji su podrijetlom iz staroga alkarskoga sinjskog kraja, kako je to odredio Statut iz 1833. godine. Taj kraj obuhvaća područje ograničeno selima: Zelovo, Potravlje, Maljkovo, Laktac, Bitelić, Bajagić, Gljev, Korita, Otok…
Visina pak alke, koju gađa jahač na konju, je 3,32 m, mjerena od njezinog središta do zemlje.
CILJ I PRAVILA IGRE
Cilj igre je skupiti što više bodova u tri pokušaja. Za vrijeme utrka alkara na konju do alke, na konju i alkaru se nalazi sva oprema i niti jedan komad opreme ne smije otpasti. Ako se to ipak dogodi, uz dopuštenje alkarskoga vojvode može (a i ne mora) dobiti ponovno pravo trčati utrku. Ako alkar primijeti da mu je otpao dio opreme dužan je protrčati trkalištem bez gađanja alke, to jest sa “spuštenim kopljem”.
Pogodak u mali srednji kolut – “u sridu” donosi tri punta, u gornji pregradak dva, a pogodak u jedan od dvaju donjih pregradaka po jedan punat. Ako dva ili više alkara nakon treće utrke imaju isti broj punata, izvodi se pripetavanje, to jest doigravanje. Smisao samog nadmetanja je pogoditi što veći broj “srida” uopće, što iziskuje veliku vještinu i umijeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštrom oku.
Svaki pogodak “u sridu” slavi se oglašavanjem limene glazbe, te pucnjima iz “mačkula” – starinskog topa. Trče se tri trke i bodovi se zbrajaju. Alkar s najviše osvojenih bodova postaje slavodobitnik. Slavodobitnik Alke je bogato nagrađen, a Sinjani i narod Cetinske krajine, do Alke iduće godine, slave ga kao svojeg najboljeg junaka i viteza.
Slavodobitnik prošlogodišnje 302. Sinjske alke s ukupno sedam punata bio je Alen Poljak, koji je osvojio i Čoju. Na koplje mu je alkarski vojvoda Ante Vučić privezao plamenac hrvatske trobojnice i znamenje pobjede. Čestitala mu je predsjednica i pokroviteljica Sinjske alke Kolinda Grabar Kitarović. Darovala mu je zlatni prsten s hrvatskim grbom i sabljom. Momak slavodobitnika nagrađen je zlatnom plaketom Alke, te je od predsjednice dobio srebreni prsten s hrvatskim grbom.
(Hina)