Analiza situacije na domaćoj političkoj sceni, ocjena dometa hrvatske vanjske politike, osvrt na rezultate europarlamentarnih izbora te, naravno, uloga Mosta u svim tim događanjima teme su razgovora s prof. Antonelom Konjevod sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta i aktivnom mostovkom od samih početaka djelovanja stranke.

Koje su Vas okolnosti dovele u Most NL? Je li Most ispunio Vaša očekivanja?

Uz Most sam od 2015., dakle, od samih početaka stvaranja nacionalne platforme. Bila sam dio tima u Zagrebu koji je stvarao mrežu volontera i suradnika Mosta i pripremao izlazak Mosta na nacionalne izbore. Oduševila me tada ta skupina ljudi koji su samozatajno i požrtvovno stvarali novu priču i bili spremni angažirati se u korist općeg dobra. Motivirala nas je želja da se u državi koja stalno nazaduje, u kojoj se već više od 20 godina ne vide pomaci na bolje, angažiramo i pokušamo barem potaknuti na neke promjene. Osobno mislim da je dužnost sviju nas da sudjelujemo u javnom životu: bilo kao birači koji izlaze na izbore i glasaju, ili nekim drugim, širim oblikom angažmana, uključujući i politički. Imamo odgovornost prema budućim naraštajima zbog problema koji nastaju usljed loše politike i loših zakona.

Most je ispunio dio mojih očekivanja. On je bez sumnje donio promjene na političkoj sceni u Hrvatskoj, uzdrmao ustaljene obrasce razmišljanja i svojom hrabrošću i integritetom pokazao da se može i treba boriti protiv nedodirljivog i superiornog HDZ/SDP-a. Ono što još do kraja nije uspio je jasna stranačka organizacija i političko usmjerenje, strategija. Bilo je izvrsnih poteza, pravih koraka, ali i nedovoljno osmišljenih, pomalo stihijskih odluka.

Bili ste kandidatkinja Mosta i na listi za saborske zastupnike 2016. godine. Na što ste stavljali naglasak u Vašim istupima u kampanji? Što bi danas stavili u prvi plan, koji su po Vašem mšljenju temeljni problemi u Hrvatskoj?

Moji istupi u kampanji su se prije svega svodili na osobne susrete s „malim“ čovjekom koji pokušava preživjeti u ovom našem društvu, koji je opterećen silnim problemima. U takvim trenucima ne možete „prodavati“ demagogiju, tj. davati nekakva lažna obećanja i nadu. Ono što možete, jest isticati prije svega moralne vrijednosti i odgovornost prema hrvatskim građanima i potencijalnim biračima. Naglasak je za mene uvijek bio na radu i zalaganju za opće dobro i borbi protiv pojedinaca koji na štetu cijelog društva ostvaruju svoje osobne interese.

To su ujedno i temeljni problemi u Hrvatskoj: u svim sferama i razinama društva ukotvili su se ljudi koji gledaju vlastiti probitak i cilj im je očuvati ovakav sustav koji je postao svrha sam sebi.

Kako gledate na današnju hrvatsku vanjsku politiku?

Hrvatska vanjska politika se svela na sklapanje ugovora i preuzimanje obveza koje nam se nameću izvana. Preuzimamo ideje, prije svega globalističkih struja u svjetskoj politici, a da nismo propitkivali njihovu vrijednost i korist za našu zemlju. Nemamo svoju viziju kako bi se trebala razvijati Hrvatska, pa onda niti strategiju kako tu viziju ostvariti. Jasno je da kao članica Europske unije imamo obveze usklađivanja interesa s drugim članicama Unije, no dokle god ne znamo koji su konkretno naši interesi, ne možemo ih niti zastupati javno, a niti diplomatskim putevima.

Naša je vanjska politika stihijska i ovisi o zbivanjima na unutarnjepolitičkom planu, tj. o tome koja stranka će na koji način skupljati političke bodove za sljedeće nacionalne izbore, a diplomacija se sastoji od ljudi koje stranke nagrađuju za razne vrste angažmana u stranačkim aktivnostima. Bila sam u diplomatskoj službi u prvoj generaciji u vrijeme stvaranja hrvatske države i sjećam se jednog drugačijeg svjetonazora od ovog danas koji vlada među tzv. diplomacijom u Ministarstvu vanjskih poslova. Samo pogledajte napise u medijima i vidjet ćete koliko je tu afera, nečasnih radnji, neodgovornog ponašanja i raspolaganja državnim novcem, a da ne govorimo o nedovoljnim osnovnim kompetencijama i znanjima koja su potrebna za obavljanje jedne takve službe.

Ukratko, Hrvatska s obzirom na svoju vanjsku politiku ne zna koja joj je pozicija i nismo je definirali niti u odnosu na zemlje u našem okruženju, na Europsku uniju, ali niti na pitanje naših strateških partnera. Oni se trenutno biraju na temelju privatnih interesa i koristi malog broja ljudi, a ne s ciljem jačanja gospodarstva i naše geostrateške pozicije.

Na prošlim lokalnim izborima postali ste vijećnica zagrebačke Gradske četvrti Stenjevec. Kakva su Vam dosadašnja iskustva, imaju li kvartovska vijeća utjecaja na gradsku politiku? Kako poboljšati tu situaciju?

“U vijeće gradske četvrti sam izabrana s Mostove liste kao zamjena za g. Marka Sladoljeva, koji je saborski zastupnik, ali sam u međuvremenu vratila mandat g. Sladoljevu.

Vijeća gradskih četvrti (i mjesni odbori) u Zagrebu imaju vrlo malo prostora za samostalne odluke, a samim time i za poboljšavanje uvjeta života građana u njihovom u neposrednom okruženju. Upravlja se malim dijelom gradskih sredstava odvojenih za određene komunalne aktivnosti i male komunalne akcije. Radi se o najobičnijem prividu demokracije i decentralizacije donošenja lokalnih odluka. Naime, mjesni odbori mogu donijeti plan malih komunalnih akcija koje vijeće gradskih četvrti ne mora prihvatiti. Isto tako niti Grad ne mora prihvatiti plan komunalnih aktivnosti i program komunalne infastrukture koje vijeće gradske četvrti priprema jer je sve već unaprijed određeno gradskim proračunom. Vijeću se dostavljaju prijedlozi Skupštine koji se odnose na dotični dio grada i od vijeća se traži da se o njemu očituje, no Skupština ta mišljenja većinom ne uvažava, pogotovo ako su u suprotnosti s onime što je u Skupštini izglasano. Zato je uloga vijeća i odbora sporedna, a vijeća i mjesni odbori samo služe za legalno financiranje lokalnih članova stranaka i kupovanje birača. Vrlo često se iz dodijeljenih sredstava lokalnoj upravi (koja su galantno povećana proteklih godina) pogoduje određenim pojedincima i njihovim interesima. Važna je stvar također da ne postoji kontrola efikasnosti takve lokalne samouprave i konkretnih rezultata njihovog rada.

Situacija se može riješiti prije svega velikom reformom koja bi vodila decentralizaciji donošenja odluka, pri čemu bi se prije svega smanjila moć gradonačelnika, a povećala snaga odluke donesene na lokalnoj razini. Te odluke bi bile način pritiska na višu razinu vlasti da se poštuje javni interes i poboljšava općenito kvaliteta života. Naravo da bi trebalo uvesti sustavno praćenje rashoda na lokalnoj razini i transparentnost njihove namjene.

Kako komentirate rezultate proteklih izbora za europarlamentarce?

Mogu ponoviti ono što je već rečeno u medijima neposredno nakon završenih izbora: HDZ i SDP nisu više dominantne stranke i izborni rezultati su dokaz da se osipa i njihovo biračko tijelo. Niti lijeve ni desne opcije nisu ujedinjene i mala je vjerojatnost da će se to i dogoditi. Most je puno izgubio na ovim izborima iz nekoliko razloga. Prvi je činjenica da je biračko tijelo teško mobilizirati europskim temama. I u drugim se europskim zemljama stranke bore jedna protiv druge i kampanje se vode prema pravilima za nacionalne izbore, pri čemu se u prvi plan ističu različite teme u različitim zemljama. Birači većinom glasaju prema osobnim preferencijama i vjeruju da će njihovi odabranici koliko-toliko zastupati vrijednosti do kojih i sami drže. Budući da Most nije imao svoje perjanice koje su se mogle dičiti uspjesima oko Nutelle, ribara, otoka i sl., trebao je birače potaknuti bolje osmišljenom kampanjom s gorućim temama koje su bitne ne samo na nacionalnoj nego i na europskoj razini. Jedna od njih je, po mom mišljenju, tema opstanka hrvatskog naroda u BiH, o čemu se gotovo uopće nije govorilo u kampanji, a radi se o važnom geostrateškom pitanju ne samo za Hrvatsku nego i za Europu.

Na što bi Most prema Vašem mišljenju trebao staviti naglasak u svom daljnjem djelovanju?

Most se prije svega treba strukturno i funkcionalno organizirati u ogranke koji bi članovima dali osjećaj pripadnosti, ali i mogućnost da se okupljaju, međusobno diskutiraju, daju prijedloge i, u konačnici, isto tako donose odluke koje će se uvažavati na višim razinama stranačke organizacije. Potrebno je aktivirati stručne ljude koji će svojim znanjem u javnosti nametnuti političke, a time i životno važne teme. Nužno je potrebna promjena javnog diskursa u kojoj će se biračko tijelo uvjeriti da se radi o stranci koja sustavno i racionalno radi na svojim prijedlozima i kompetentno diskutira o svim važnim političkim pitanjima. Vidjeli smo isto tako u proteklom periodu da su se javljale i određene ideološke teme o kojima stranka treba imati zajedničko mišljenje. Most nije stranka koja ističe ideologiju u prvi plan, no za birače je – kako se vidi iz kritika upućenih Mostu – važno da znaju kako se stranka zajednički postavlja prema određenim pitanjima.

Tagovi: Antonela Konjevod, most,