Prvo im je ušao u dnevne boravke putem televizije, a potom preuzeo i ulice. U borbi za srca i duše kubanske mladosti, nogomet prijeti da će svrgnuti bejzbol kao nacionalni sport.

“Nogomet je ovdje bio na dnu, a sada juri prema vrhu”, razočarano govori Humberto Nicolas Reyes, koji 40 godina trenira mlade bejzbolaše.

Ponosan je na to što je kao mlade nade trenirao Yondera Alonsa i Alexa Sancheza, današnje velike zvijezde američke bejzbolske lige (MLB).

Ali dok se saginje kako bi nekom malcu pokazao kako se rukavicom lovi lopta, priznaje: “Gotovo svi drugi su otišli na nogomet”.

Trend je u zamahu iako će se bejzbol vratiti u program Olimpijskih igara u Tokiju 2020., nakon 12 godina izostanka.

Kuba, koja se svojim uspjesima u atletici, boksu i bejzbolu koristila kao diplomatskim alatom u vrijeme Fidela Castra, može se pohvaliti s tri olimpijska bejzbolska zlata i 25 titula svjetskih prvaka.

Ali na ulicama je novi prvak nogomet

“Djeci je danas draža nogometna lopta od bejzbolske loptice”, tvrdi izbornik kubanske nogometne reprezentacije Raul Mederos. Nekoć rijetkost, danas je uobičajeno da ljudi ustaju rano ujutro kako bi na televiziji gledali europski nogomet, a ulice su pune dječaka s dresovima Messija ili Ronalda.

“Igramo bilo gdje”, kaže 19-godišnji student Alejandro Izquierdo dok skupina mladića naganja loptu ispod blještećeg neonskog murala Che Guevare.

Njegov je san, kaže, da se Kuba kvalificira na Svjetsko prvenstvo, što joj nije uspjelo još od 1938.

Televizija je imala veliku ulogu u novootkrivenom kubanskom zanosu za nogomet. “Osam bejzbolskih utakmica igra se u dva popodne, a televizija ne prenosi nijednu. Umjesto toga gledamo utakmicu Barcelone”, kaže 65-godišnji zaljubljenik u bejzbol Eduardo Medina.

“Što vam to govori? Nogomet će nas polako istisnuti”, nastavlja Medina dok na tribinama Estadio latinoamericane, katedrale kubanskog bejzbola, gleda utakmicu kubanske lige između La Habane i Las Tunasa.

Prijenos nogometnih utakmica na televiziji

Kubanska televizija nekoć je utakmice svjetskog nogometnog prvenstva prikazivala samo u reprizi, a sada izravno prenosi europsku Ligu prvaka i utakmice najjačih europskih nogometnih liga. U velikoj je to suprotnosti s televizijskim praćenjem bejzbola.

Državna televizija tek je prije pet godina počela prikazivati utakmice američkog MLB-a, ali samo onih u kojima nisu nastupali kubanski igrači. Oni se i dalje smatraju “dezerterima”, ali postoje naznake da će se službeni stav prema njima ublažiti.

Nogomet je ekonomičniji

Problem je i pad kvalitete kubanskog bejzbola. Kubanska reprezentacija nije osvojila važnije natjecanje od 2006. godine.

Usto, bejzbol je na bazičnoj razini skuplji od nogometa. Jedna bejzbolska rukavica košta koliko i nogometna lopta, oko 30 dolara, a to je mjesečna plaća na Kubi. I dok jednom bejzbolskom timu treba devet rukavica, ne računajući palice i loptice, nogometašima je za igru potrebna samo jedna lopta.

Ali kubanske bejzbolske vlasti ne kane sjediti prekriženih ruku i čekati da im nogomet otme primat. Počeli su ulagati u bejzbolske stadione, a i domaća liga će doživjeti preinake kako bi postala kompetitivnija, a samim time i privlačnija.

Po postojećim službenim podacima, nogometnim klubovima raste broj članova i trenutno ih donedavno nezamislivih 25 tisuća. Bejzbol je još uvijek u prednosti s 45 tisuća.

“Bejzbol je nacionalni sport i nitko to neće promijeniti”, pomirljiv je izbornik Mederos. “Samo se moramo naučiti suživotu bejzbola i nogometa”.

(Hina)

foto: Pexels (ilustracija)

Tagovi: bejzbol, kuba, nogomet,