Prema istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of National Academy of Sciences do 2030. klima na Zemlji nalikovat će onoj sredinom pliocena, što je povratak više od tri milijuna godina u geološku prošlost. Bez smanjenja emisije stakleničkih plinova naša će klima do 2150. biti usporediva s toplim eocenom koji je bio bez leda, razdoblju koje je obilježilo Zemlju prije 50 milijuna godina.

“Ako o budućnosti razmišljamo kroz prizmu prošlosti, to kamo idemo je za ljudsko društvo neistraženi teritorij”, kaže voditelj istraživanja Kevin Burke sa sveučilišta Wisconsin-Madison. “Krećemo se prema vrlo dramatičnim promjenama u vrlo ubrzanom vremenskom okviru preokrećući trend hlađenja planeta u nekoliko stoljeća”.

Sve vrste koje danas žive na Zemlji imale su pretke koji su preživjeli eocen i pliocen no mogu li se ljudi te flora i fauna prilagoditi tim brzim promjenama ostaje za vidjeti. Ubrzana stopa promjena čini se da je brža od bilo čega što je život na Zemlji prije iskusio.

“Ljudi imaju problema predvidjeti kako će svijet izgledati za pet ili deset godina. Ovo je oruđe za to – da o promjenama promišljamo koristeći duboke geološke analogije Zemljine povijesti”, kaže Burke.Tijekom eocena kontinenti na Zemlji bili su bliži i globalne su temperature bile prosječno 13 celzijevih stupnjeva više nego što su danas. Dinosauri su nedavno izumrli i prvi sisavci poput prakitova i prakonja širili su se planetom. Na Arktiku su bile močvarne šume poput onih koje danas vidimo na jugu SAD-a.

U pliocenu Sjeverna i Južna Amerika tektonski su se spojile, klima je bila suha a kopneni mostovi omogućavali su širenja životinja po kontinentima i stvorile su se Himalaje. Temperatura je bila 1,8 do 3,6 celzijevih stupnjeva više nego što je danas.

Za potrebe istraživanja znanstveni tim je ispitao sličnosti klimatskih projekcija i nekoliko razdoblja geološke povijesti koja uključuju rani eocen, sredinu pliocena, posljednje međuledeno razdoblje prije 129 do 116 tisuća godina, sredinu holocena prije šest tisuća godina, predindustrijsko razdoblje (prije 1850.) i početak 20. stoljeća.

Modeli pokazuju da zagrijavanje kreće iz sredine kontinenata i širi se prema obalnim područjima.