Kada gledamo glamur putem televizije, ili pak čitamo o njemu u časopisima, imamo dojam da manekenke žive san, hodajući modnim pistama Pariza, New Yorka i Milana u skupim “krpicama”.

Ipak, realnost je nešto drukčija – skrivena je činjenica da mnoge manekenke zarađuju za “džeparac” i za agencije su vezane dugovima.

“O tome je nemoguće govoriti jer u ovoj industriji ljudi žele raditi samo s ‘uspješnim’ djevojkama. To je najgore”, otkriva 26-godišnja Clara koja se fotografirala za časopis Vogue i nosila revije za Pradu, Ricka Owensa i Comme des Garcons.

Ta manekenka s adresom u Londonu i u velikim dugovima prema svojim agencijama u New Yorku i Parizu, pristala je za agenciju France Presse govoriti o zamci u koju su upale ona i njezine kolegice samo ako joj se u tekstu promijeni ime, strahujući da više nikad ne bi dobila posao.

Drugi modeli su otkrili kako im se često plaća u odjeći i torbicama i da im fotografiranje za modne časopise “gotovo nikad nije plaćeno”.

“Model Law”, skupina za prava manekenki osnovana ove godine u Parizu, tvrdi kako su dugovi veći tabu i od seksualnog uznemiravanja koje izašlo u javnost nakon nastanka pokreta #MeToo.

Godine zlostavljanja

Suosnivačica organizacije Jekaterina Ožiganova, manekenka s redovnim angažmanom na pariškim pistama, kaže kako je vrijeme da se stane na kraj “godinama zlostavljanja, sumnjivih praksi i kršenja zakona o radu”.

Clara, koja se manekenstvom počela baviti još u školi, prepričava kako joj je tijekom svog prvog pariškog tjedna mode agencija na raspolaganje stavila automobil kako bi stizala na kastinge. “Tek sam kasnije shvatila da za vozača plaćam 300 eura dnevno. Potpisala sam ugovor koji me do kraja tjedna doveo do tri tisuće eura duga”, otkrila je.

“Nakon toga sam radila na njujorškom tjednu mode. Svaki model s druge strane oceana ondje stiže u dugovima jer je radna viza veoma skupa”.

“Zatim boravite u ‘stanu za modele’ koji vam agencija naplaćuje 50 dolara dnevno, a sobu dijelite s još tri osobe. Kad su započele audicije baš sam se bila jako razboljela i propustila veliki dio njih, pa sam završila s osam tisuća dolara duga”, rekla je Clara.

“Još uvijek dugujem svojim agencijama u Parizu i New Yorku iako sam u međuvremenu obavila mnoge poslove za njih. Primjerice, bila sam dio velike revije u Parizu koja se plaćala 1100 eura, od kojih sam dobila samo 400. A niti taj novac nisam vidjela jer mi je oduzet zbog duga”.

Dodaje, međutim, kako “njezina situacija i nije posebno loša” u usporedbi s drugim manekenkama “koje imaju 16 godina, jedva pričaju engleski i dolaze iz siromašnih obitelji”.

Svakoj pedesetoj ide dobro

Dvije iskusne američke manekenke također ističu kako su u dužničkom ropstvu i da im agencije često uzimaju velik dio zarade. Ali naglašavaju kako su najranjivije djevojke iz istočne Europe i Brazila koje trenutno dominiraju kastinzima.

Jedna 24-godišnja američka manekenka koja je nosila revije Diora, Isseya Miyakea, Balmaina i Off-Whitea kaže da je dugovanje obilježio njezin privatni život. I zato je donijela “profesionalnu odluku da će izlaziti samo s muškarcima dovoljno bogatim da je uzdržavaju” iako je to “suprotno njezinu feminizmu”.

Ožiganova (26) se nada kako bi Model Law mogao pomoći u otklanjanju straha od otkrivanja tajni o industriji “u kojoj brzo dobijete etiketu problematične osobe ako postavljate pitanja”.

“Ljudi misle da modeli zarađuju velik novac, no to apsolutno nije istina. To uspijeva malom broju djevojaka, njih možda dva posto”, a muški modeli su još lošije plaćeni, kaže manekenka.

Ožiganova ističe kako neplaćeni rad uništava živote manekenki.

“Samo rijetko se plaća za fotografiranje za časopise iako to oduzima sate rada”.

“Okej, to je prestiž, ali kako njime platiti stanarinu?”.

Tretirali ih kao stoku

Model Law koji je trenutno u pregovorima s francuskim sindikatima, već se sastao sa Synamom, tijelom koje zastupa francuske modne agencije.

Šefica te organizacije Isabelle Saint-Felix priznaje kako Model Law “ima opravdane zahtjeve”, uključujući onaj da se ugovori i ponude prevedu na engleski jer većina modela koji rade u Parizu ne govore francuski.

No Saint-Felix propitkuje koliko je ta skupina reprezentativna. “Moraju precizirati svoje zahtjeve, a ne ih poopćavati”.

Odnos prema manekenkama postao je vruć krumpir za velike luksuzne brendove nakon što je njujorški modni agent James Scully prošle godine u javnost izašao s informacijama o sadizmu modnih kuća, navevši primjer kako je najmanje 150 manekenki za kasting revije Balenciaga bilo primorano čekati tri sata u mračnom, vrućem prostoru bez zraka. “Tretirali su ih kao stoku”, rekao je.

Francuski modni giganti LVMH i Kering, vlasnici nekih od najvećih modnih brendova, zbog tog su incidenta udružili snage i stvorili povelju kojoj je cilj borba protiv maltretiranja.

Novim pravilima se zabranjuje angažiranje premršavih modela i onih mlađih od 16 godina.

(Hina)

Tagovi: glamur, Milano, new york, pariz, Prada,