Udruga pobjede je na malo neobičan način proslavila 11 godina postojanja. Umjesto albuma današnjeg azila sa zdravim psima i divnim prostorom, oni su podijelili album slika na kojima je azil prije njihovog dolaska.
On je zapušten, neuredan, hladan i siv, a takvi su i izrazi lica pasa koji su ondje boravili. U veoma emotivnoj objavi predsjednica Udruge Pobjede, Ivana Crnoja, navela je kako je sve počelo, tko je sve vjerovao u nju te što ju je guralo dalje.
Fotografije koje paraju srce tako ostavljaju još veći utisak na sve nas jer znamo da su krenuli od jako lošeg stanja, a nakon jedanaest godina tu je prekrasan azil sa psima koji su zbrinuti i voljeni.
Objavu Ivane Crnoje prenosimo u cijelosti:
“Na današnji dan, prije točno 11 godina nastala je Udruga Pobjede!!
Nekih godinu i pol nakon što smo počeli dolaziti u Azil, prvi dolazak je bio sasvim slučajan, a svi ostali nakon tog
nimalo slučajni!Album koji danas dijelim jest da nas sve podsjeti kako su živjeli psi u osječkome azilu, vođeni tada od udruge Život, financirani od grada sa četiri puta više novaca nego što smo ga mi dobivali od Grada u godinama nakon što smo ga preuzeli i kao podsjetnik da se SVE može kada se hoće!
Nismo tada imali ništa, samo volju.
Ja neću nikad nikad zaboraviti 2007. i one prizore koji su me natjerali da sasvim promijenim svoj život i da ga dam onima koji su me najviše trebali! Bilo nas je samo troje. Pa četvero. Pa petero, pa desetero, pa smo danas čitava vojska!!!
Smijali su mi se te 2007. kada sam pričala o preuzimanju azila, o kanalizaciji, struji, vodi. Smijali su mi se kada sam govorila da svi psi trebaju biti cijepljeni, čipirani, kastrirani (probajte zamisliti 300-tinjak pasa na jednom mjestu a niti jedan od njih kastriran!). Tada ih je iz azila više izlazilo mrtvih nego udomljenih.
Danas se više nitko ne smije. Danas su svi psi u Azilu cijepljeni, čipirani, kastrirani, tretirani protiv unutarnjih nametnika, cijepljeni protiv virusnih bolesti, zaštićeni od krpelja i buha!
Danas svaki pas u Azilu ima ime, kućicu od termopanela, bazen ljeti i svakodnevna istrčavanja, hladovinu od preko stotinu stabala posađenih u ovih 13 godina, cvijeće i boje. Učinili smo dom i njima i sebi!
Danas, i nimalo se ne stidim to napisati jer su to nama naše ruke, naša srca i naši mozgovi dali, smo najljepši Azil u Hrvatskoj!
Jedini smo svakodnevno otvoreni za posjetitelje i imamo vas! Najveći broj volontera igdje! Danas smo najveća udruga u zemlji i subotom navečer, nakon radne akcije, kad sjednem umorna ja sam sretna osoba! Sretna što sam okružena najboljim ljudima na svijetu! Sretna što su iza nas tisuće života kojima smo mi promijenili te živote u dobre živote! Sretna što smo sve ovo učinili!
I nije mi žao ničega, ni stresa, ni žuljeva, ni što sam srce pokidala usput, ima ga još, ne žalim ni za čim osim što moji Hilda, Seka, Gazda, Neda, Snoopy, Karmela, Demon, Zdenka i Kokica nisu dočekali da vide dokle smo došli,
iako sam sigurna da baš zbog njih na eventima Pobjede kao i na našim radnim akcijama nikada ne pada kiša…Pobjedama i svima onima koji se bar malkoc tako osjećaju (a znam da vas ima koji rastete skupa s nama) SRETAN ROĐENDAN!!!
Hvala vam svima koji vjerujete u nas!”
A ovako nakon nebrojenih radnih akcija azil izgleda danas:
foto: facebook