Vladin prijedlog ukidanja generacijskih i jezičnih uvjeta za dobivanje državljanstva hrvatskim iseljenicima, kojih je u svijetu oko tri milijuna, službeno je ocijenjen kao “jedan od najvećih iskoraka” prema iseljeništvu, no unatoč tome i interesu samih iseljenika Hrvatska, iz koje je zadnjih godina otišlo čak 350.000 stanovnika, nema ozbiljan koncept povratničke politike i ne zna iskoristiti iseljenički potencijal.
Prijedlogom izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu. koji je Vlada usvojila u prosincu, ukida se poznavanje hrvatskoga jezika, kulture i društvenog uređenja kao uvjet stjecanja hrvatskog državljanstva, pa će ubuduće državljanstvo moći zatražiti svi potomci hrvatskih iseljenika u ravnoj liniji srodstva, a ne samo sinovi, unuci i praunuci, kao do sada.
Iseljenicima državljanstvo treba da izbjegnu vize za razvijene zemlje
Vlada je time ukinula ograničenja koja su hrvatskom iseljeništvu postavljena 2011. godine. Tada je generacijsko ograničenje i poznavanje jezika i pisma uvedeno pod objašnjenjem da je iz “brojnih zahtjeva proizlazilo da iseljenicima hrvatsko državljanstvo treba isključivo radi ulaska bez viza i mogućnosti rada u razvijenijim zemljama svijeta”.
U objašnjenju promjena članka 11. tadašnja Vlada dodala je kako “ostaje upitno stvarno konzumiranje državljanskog statusa hrvatskih iseljenika”, a davanje državljanstva iseljenicima otvara mogućnosti zlouporaba.
Iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske za Hinu su ocijenili kako su nove izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu “jedan od najvećih iskoraka Vlade prema Hrvatima izvan Hrvatske”, uz uvjeravanje da će Hrvati u dijaspori time biti vrlo zadovoljni.
Po podacima Hrvatske katoličke misije, kojima raspolaže Ured, u svijetu ima oko tri milijuna hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. Najviše ih je u SAD-u, oko 1,2 milijuna, u Njemačkoj ih ima oko 350.000, u Argentini i Kanadi po 250.000, te u Čileu oko 200.000.
Centro Croata de Rosario u argentinskom gradu Rosariu jedan je od brojnih hrvatskih kulturnih klubova u Argentini, a okuplja oko 160 iseljenika i njihovih potomaka.
Potpredsjednica centra Ana Paula Covacevich rekla je Hini da su predložene promjene zakona izazvale “pozitivan utjecaj na hrvatsku zajednicu u Rosariju”.
Interes za dobivanje državljanstva, kaže, važan je za učenje hrvatskoga jezika i kulture na studiju na Sveučilištu u Rosariju.
Prilika za povezivanje sa svojim korijenima
Među onima koji će nakon izmjene zakona moći dobiti državljanstvo je i Florencia Nieto iz Argentine. Najavila je da će ovoga ljeta prvi puta putovati u Hrvatsku kako bi posjetila zemlju, ali i upoznala hrvatski dio obitelji.
“Drago mi je što se ukida jezična barijera, iako u slobodno vrijeme samoinicijativno učim hrvatski jezik. Prilika da dobijem državljanstvo pružit će mi mogućnost da se povežem sa svojim korijenima, a Hrvatska mi se čini kao najbolje mjesto na svijetu”, kazala je Nieto.
Ona je praunuka hrvatskoga iseljenika Nikole Karamana, koji je napustio zemlju još 1910. zbog “glasina o ratu” i naselio se u Argentinu, gdje je imao dvanaestero djece. “Naša velika obitelj okuplja se jednom godišnje na takozvanoj Karamaneadi”, ispričala je Nieto.
Njezin brat Julian Nieto trenutno u Zagrebu pohađa studij hrvatskoga jezika kao stipendist Ureda za Hrvate izvan Hrvatske. Za taj je program u zadnje tri godine dodijeljeno 336 stipendija, a više od dvije trećine polaznika su potomci hrvatskih iseljenika iz zemalja Južne Amerike.
Objašnjavajući prirodu i intenzitet iseljavanja Hrvata, demograf Stjepan Šterc kaže da se stanovništvo iz Hrvatske iseljavalo iz ekonomskih i političkih razloga još od kraja 19. stoljeća.
“Početkom 20. stoljeća iz Dalmacije i Dalmatinske zagore iselilo se oko 350.000 ljudi, odlazaka je bilo i nakon završetka Drugog svjetskog rata”, navodi Šterc.
Zadnjih godina iz Hrvatske otišlo 350.000 ljudi
Za iseljeničkog vala 60-ih godina prošloga stoljeća u zemlje Srednje Europe emigriralo je oko 450.000 ljudi, a za vrijeme Domovinskog rata Hrvatska je izgubila oko 480.000 ljudi.U zadnjih nekoliko godina, tvrdi Šterc, iz Hrvatske je otišlo još 350.000 ljudi.
“Promjena Zakona o državljanstvu se dugo čekala, no ne može se očekivati da se zbog toga iseljeništvo vrati u Hrvatsku”, smatra Šterc.
“Ta priča bi trebala biti puno ozbiljnija od pojednostavljenja dobivanja hrvatskog državljanstva. Nikada nije postojala ključna strategija kako bi se zaustavilo iseljavanje i pojačao povratak”, rekao je i upozorio da Hrvatska nema koncept povratničke politike.
Trebalo bi izgraditi poticajne modele za vraćanje stanovništva, vezane uz porezni sustav, ulaganje u Hrvatsku, otvaranje tvrtki i oslobađanje od poreza na dobit. Hrvatska bi se u takvoj politici trebala ugledati na zemlje poput Irske ili Izraela.
Šterc ističe da nikada nije bilo ozbiljnog povratka iseljenog stanovništva, a nema ga ni danas, kada se godišnje u Hrvatsku useli oko 15.000 ljudi, najviše iz susjednih zemalja te iz država Srednje Europe.
Hrvatska je transfer zemlja i za svoje iseljenike
Je li uopće realno očekivati da se iseljenici vrate u zemlju iz koje se domicilno stanovništvo iseljava? Šterc kaže kako bi “gotovo rekao da je Hrvatska tranfer zemlja i za svoje iseljenike”.
“Djeca iseljenika koja dobivaju naše državljanstvo traže svoje mjesto pod suncem u ostalim djelovima Europe jer im to omogućuje hrvatska putovnica,” rekao je.
Na žalost, dodaje demograf, iseljeništvo nikada nije shvaćeno kao strateška prednost Hrvatske, a idealizam među iseljenicima prema Hrvatskoj predstavlja vrijednost koju ne znamo iskoristiti.
piše: Dubravka Grubišić
(Hina)