Probava je ključan proces u ljudskom organizmu, no oko nje i dalje kruži niz mitova i zabluda. Roditelji se često suočavaju s proturječnim savjetima o prehrani djece, a najpouzdanije odgovore mogu dati stručnjaci.
Iz dječje Poliklinike Salvea poručuju da je zdrava probava temelj djetetova zdravlja, rasta i razvoja:
„Roditelji nam se najčešće javljaju zbog zatvora, bolova u trbuhu ili promjena u stolici. U mnogim slučajevima riječ je o normalnim procesima, no zabrinutost često proizlazi iz mitova i dezinformacija. Naš je zadatak pomoći razlikovati bezazlene tegobe od onih koje zahtijevaju liječničku pažnju.“
Neki od najčešćih mitova su:
- Mit 1: „Probava počinje u želucu“
Često se vjeruje da proces probave započinje tek kad hrana dospije u želudac. Međutim, istina je da probava počinje već u usnoj šupljini – žvakanjem i djelovanjem enzima u slini. Kod djece je osobito važno poticati pravilno i polagano žvakanje hrane, jer ono značajno doprinosi boljoj apsorpciji hranjivih tvari.
- Mit 2: „Zatvor je normalan i ne zahtijeva pažnju“
Povremene promjene nisu opasne, ali dugotrajan zatvor nikada ne treba zanemariti. Može biti znak ozbiljnijih problema i zahtjeva savjet stručnjaka.
- Mit 3: „Djeca trebaju imati stolicu svaki dan“
Jedna od najčešćih roditeljskih briga odnosi se na učestalost stolice. Dok neki vjeruju da je dnevna stolica nužna, stručnjaci naglašavaju da je potpuno normalno da djeca imaju stolicu svaka dva do tri dana – pod uvjetom da je ona mekana, bezbolna i da dijete nema drugih tegoba.
- Mit 4: „Sve probavne tegobe posljedica su prehrane“
Prehrana je važan čimbenik probavnog zdravlja, no ne i jedini. Stres, nedostatak tjelesne aktivnosti, premalo sna ili prekomjerna uporaba određenih lijekova također mogu utjecati na rad probavnog sustava. Kod djece, emocionalni čimbenici imaju osobito jak utjecaj na probavu, pa je važno pristupati problemu holistički.
- Mit 5: „Djeca ne mogu imati ozbiljnije probavne bolesti“
Roditelji često misle da su probavne tegobe kod djece uvijek prolazne i bezopasne. Ipak, djeca mogu imati i ozbiljnije poremećaje, poput celijakije, intolerancije laktoze ili kroničnih upalnih bolesti crijeva. Rano prepoznavanje simptoma i konzultacija sa stručnjakom od velike je važnosti da organizaciju pravodobnog liječenja i optimalnog odrastanja.
- Mit 6: „Ako dijete nema bolove, nema ni problema s probavom“
Probavni poremećaji kod djece ne moraju uvijek biti praćeni bolovima. Simptomi poput slabijeg apetita, umora, nadutosti ili promjena u stolici također mogu ukazivati na poremećaj probave. Važno je pratiti cjelokupno ponašanje i opće stanje djeteta.
- Mit 7: „Djeca s probavnim tegobama trebaju jesti što manje da bi im se želudac odmorio“
Naprotiv, izgladnjivanje može pogoršati stanje, a ključ je u prilagođenoj, lako probavljivoj prehrani u manjim, češćim obrocima.