Site icon NacionalniPortal.hr – najnovije vijesti iz Hrvatske

Kad Nosferatu sretne Papu: Privatni muzej voštanih figura u Slovačkoj

muzej

Ćelava glava slovačkog generala Milana Rastislava Štefanika pažljivo se buši prije nego što mu se vlasi umetnu u lubanju. Štefanikovo lice bezizražajno je, pritom nije ni trepnuo.

Jedan od osnivača bivše Čehoslovačke posljednja je u nizu voštanih figura Romana Bajzika, 48-godišnjeg opernog pjevača u Slovačkoj poznatog  kao Gospodina Tussauda.

“Počeo sam izrađivati voštane figure 2002. jer sam želio vidjeti kako je izgledao moj prapradjed”, rekao je Bajzik u svojem muzeju voštanih figura koji je smjestio u bivšem obiteljskom mlinu.

“Imao sam samo njegovu staru fotografiju i bio sam radoznao mogu li ga pretvoriti u nešto trodimenzionalno”, pripovijeda Bajzik u Zavadi, selu sa 600 stanovnika oko 150 kilometara od Bratislave.

Dva desetljeća poslije ondje su 23 voštane figure, članovi obitelji, okrunjene glave, povijesne osobe i mitološki likovi.

Iza škripavih vrata bivšeg mlina tako možete pronaći Nosferatua, Ivana Pavla II. i sirenu iz slovačke mitologije.

Muzej se otvara po dogovoru. Ulaz je dva eura.

Bajzik je iskusni tenor koji je nekoć pjevao na prestižnom salzburškom festivalu, a sada je profesor na konzervatoriju u Bratislavi.

Voštane figure izrađuje u tišini, često noću jer ga to opušta.

“Dosta mi je pjevanja cijeli dan. Drago bi je biti u društvu mojih mutavih figura”, kaže.

Dajte mu ruku

Pri izradi figura koristi se pletivom žicom, kukuruznim škrobom, ‘pur pjenom’ i silikonom i vrućim voskom.

Trenutačno radi na dvije figure, Štefaniku još nedostaje frizura, a austrijskoj carici Elizabeti, pozatoj Sissi, detalji na licu.

Poslu pristupa vrlo pedantno i za svaku figuru pomno proučava fotografije kako bi pogodio mjere i figure bile što vjernije.

Vosak je ključan, a on koristi kombinaciju pčelinjeg voska i parafina.

“Vosak je idealan za modeliranje jer je boje kože, ali treba ga pažljivo miješati da ne bi popucao”, kaže.

Kosu nabavlja iz prodavaonice perika. Koristeći se dugom iglom, vlasi umeće u lubanju od voska. Naporan je to posao koji oduzima mnogo vremena.

“Trebalo mi je vremena da shvatim kako napraviti rupicu koja neće biti prevelika, ali dovoljno velika da drži vlas. Gledao sam čak i video upute na internetu”, smije se.

Na kraju razgovara otvara ladicu koja sadrži nekoliko poluzavršenih ruku koje čekaju svoj red da završe na nekom kralju ili kraljici.

“Ruke su nezgodne. Obično zamolim nekoga da mi ‘da ruku’ za izradu kalupa”, kaže Bajzik.

“Ivan Pavao II., primjerice, ima moje ruke”.

(Hina)

foto: YouTube (ilustracija)

Exit mobile version