Psihološko značenje nesigurnosti posla

• Iz psihološke perspektive, nesigurnost posla odnosi se na subjektivnu procjenu koliko je vjerojatno da bismo mogli izgubiti trenutni posao ili njegove vrijedne karakteristike (kao što su adekvatna plaća, mogućnost napredovanja, kvalitetni odnosi s kolegama).
• Nesigurnost posla razlikuje se od samog gubitka posla: za razliku od gubitka posla koji podrazumijeva da se stresan događaj već dogodio, nesigurnost posla podrazumijeva iščekivanje neželjenog stresnog događaja.
• U tom pogledu, glavne karakteristike nesigurnosti posla su visok stupanj neizvjesnosti i nepredvidivosti: osoba ne zna hoće li se neželjeni gubitak posla ili gubitak njegovih vrijednih karakteristika dogoditi te kada će se dogoditi. Stoga se kod zaposlenika pogođenih nesigurnošću posla razvija osjećaj bespomoćnosti i nemogućnosti kontrole što otežava suočavanje, rezultira padom radne motivacije te uzrokuje pogreške u radu i pad radnog učinka.
• Subjektivna procjena nesigurnosti posla u velikoj mjeri ovisi o objektivnim ekonomskim i društvenim okolnostima. U trenutnoj situaciji, velik broj zaposlenika strepi od gubitka posla ili brine hoće li uspjeti zadržati sadašnje radne uvjete.

Posljedice nesigurnosti posla​

• Nesigurnost posla prepoznata je kao jedan od najvažnijih izvora stresa na radnome mjestu jer ima dalekosežne nepovoljne učinke na zaposlenike, organizacije i gospodarstvo u cjelini.
• Nesigurnost posla nepovoljno se odražava na fizičko i psihičko zdravlje zaposlenika (a ponekad i članova njihovih obitelji), stavove prema organizaciji i nadređenima (npr. na zadovoljstvo poslom) te na radnu učinkovitost i inovativno radno ponašanje.
• Nesigurnost posla ima izraženije negativne posljedice kada su joj zaposlenici izloženi kroz dulji period vremena te u vremenima ekonomskih kriza kada je ponuda drugih poslova snižena.
• Najranjiviji su stariji radnici,  teže zapošljive osobe, osobe koje imaju prethodno iskustvo dugotrajnije nezaposlenosti, osobe koje su više financijski ovisne o svom poslu, osobe kojima posao predstavlja važan dio identiteta.

Psihološko značenje i posljedice gubitka posla

Gubitak posla je visoko stresni događaj. Stresnost gubitka posla ljudi procjenjuju slično kao rastavu braka ili gubitak bliske osobe.

Koliko brzo ćemo se oporaviti i koliko uspješno ćemo se nositi s gubitkom posla, ovisi prije svega o dvije osobne procjene:

• kakvima procjenjujemo svoje šanse da se ponovno zaposlimo
• kakvim procjenjujemo proces koji je prethodio gubitku posla – smatramo li da nas je poslodavac iznevjerio i da postupak nije bio pravedan ili i sami procjenjujemo da nisu postojale mogućnosti očuvanja našeg radnog mjesta te da je poslodavac donosio pravedne odluke i jasno ih komunicirao zaposlenicima

Gubitak posla svakako pojačava doživljaj stresnosti trenutnih okolnosti i smanjuje doživljaj kontrole nad situacijom.

Psihološko značenje nezaposlenosti i njene posljedice

Nezaposlene osobe nemaju pristup izvorima dobrobiti koje imaju zaposleni, a to su: redovita materijalna primanja, status i identitet u društvu, osjećaj korisnosti, mogućnost da koriste svoje vještine i sposobnosti, druže se s kolegama te imaju jasnu vremensku strukturu dana i tjedna.

Zbog toga nezaposlenost ima negativne posljedice na ekonomsku dobrobit, mentalno i tjelesno zdravlje. Njene posljedice trpe i obitelji nezaposlenih osoba.

Posebno ranjive skupine su osobe srednje životne dobi koje imaju djecu, samci, nižekvalificirane osobe koje obavljaju radnička zanimanja, osobe koje osjećaju jaču financijsku deprivaciju.

Preporuke za osobe koje su izgubile posao

Prihvatite da se nalazite u izuzetno zahtjevnoj situaciji koja traži mobilizaciju svih vaših kapaciteta kako bi se s njom uspješno nosili. To znači da će vam trebati podrška bližnjih kako biste upravljali vlastitim emocijama i organizirali život:

• Misli koje pomažu su: i dobre i loše stvari prođu, i ovo će proći; sada treba izdržati i pokazati snagu; mnogi ljudi su se našli u ovakvoj situaciji.
• Ljudi s kojima trebamo kontaktirati: bliske osobe koje nas razumiju, s kojima možemo razgovarati o tome kako se osjećamo; osobe koje su optimistične i imaju iskustvo uspješnog nošenja s teškim okolnostima; ljudi koji su spremni pomoći.
• Aktivnosti koje smanjuju negativne posljedice nezaposlenosti: rutina i vremenska struktura; usmjeravanje pažnje na potrebe drugih i pomoć drugima; volonterski rad u Crvenom križu i drugim humanitarnim organizacijama; učenje; tjelovježba.

Izbjegavajte nestrukturirano provođenje vremena i dvije krajnosti:

• prepuštanje situaciji te zaokupljenost katastrofičnim mislima i stalno praćenje negativnih vijesti
• izbjegavanje bilo kakvih informacija i otklanjanje negativnih misli kroz dugo spavanje, konzumaciju alkohola, lijekova za smirenje ili drugih psihoaktivnih tvari.

Iako je na nesigurnost posla teško izravno utjecati, istraživanja pokazuju da se s njom lakše nose.

• osobe koje primaju veću socijalnu podršku – bilo da je riječ o članovima obitelji, prijateljima ili bliskim kolegama, socijalna podrška pomaže u suočavanju s nesigurnošću posla.
• osobe koje procjenjuju većima mogućnosti zapošljavanja kod drugih poslodavaca – analizirajte gdje biste mogli potražiti novi posao u slučaju da ostanete bez trenutnog; ukoliko je ponuda poslova za osobu vaših kvalifikacija mala, razmotrite barem privremene mogućnosti zapošljavanja u nekom drugom području.
• osobe koje samoinicijativno prilagođavaju svoj posao tako da ga mogu uspješnije obavljati – s obzirom da iskustvo nesigurnosti posla iscrpljuje energetske rezerve, pokušajte u dogovoru s nadređenima organizirati svoj posao na način na koji ćete ga obaviti lakše i uspješnije.
• osobe koje se kvalitetnije odmaraju od posla – odmor i psihološki odmak od posla u slobodno vrijeme važni su za učinkovito funkcioniranje na poslu. Kada posao predstavlja veći izvor stresa, kao što je to u situacijama povećane nesigurnosti, posebno je važno pronaći vrijeme za sebe u kojem ćete raditi nešto što vas odmara, relaksira i veseli.

Preporuke za poslodavce i rukovoditelje

Pokažite solidarnost i raspodijelite teret krize na sve članove organizacije.

Pokažite brigu prema zaposlenicima, redovito s njima komunicirajte, pitajte ih za okolnosti izvan posla.

Vodite računa o socijalnim kriterijima prilikom odabira osoba koje će zadržati posao i koje će ga izgubiti.

Osigurajte psihološku podršku osobama koje su izgubile posao, ali i zaposlenicima koji (još uvijek) rade.

Smanjite doživljaj neizvjesnosti, spriječite kuloarske priče i širenje panike jasnom, redovitom i ponovljenom komunikacijom. U velikim organizacijama otvorite kanale komunikacije u svim smjerovima, podučite rukovoditelje o važnosti komunikacije u kriznoj situaciji; u manjim organizacijama ostvarite osobni kontakt sa zaposlenicima.

Preispitajte resurse vaše organizacije za poslovanje u novim okolnostima, ponovno analizirajte sadržaj rada na pojedinim pozicijama, osnažite participaciju radnika u donošenju odluka vezanih uz posao i pružite podršku inovativnom radnom ponašanju koje može poboljšati poslovanje organizacije u ovim otežanim uvjetima.

Sve organizacijske prakse i procedure trebaju se prvenstveno temeljiti na nalazu da nesigurnost posla smanjuje radnu učinkovitost i inovativno radno ponašanje zaposlenika. Dakle, nesigurnost posla ne motivira zaposlenike da bolje rade svoj posao i kao takva ne bi trebala biti korištena kao strategija motiviranja zaposlenika.

Iako je u trenutnim okolnostima mnogim poslodavcima teško jamčiti sigurnost svojim zaposlenicima, pojedine rukovoditeljske prakse mogu ublažiti negativne učinke nesigurnosti posla na zdravlje i radnu učinkovitost zaposlenika:

• transparentna, jasna, redovita i dvosmjerna komunikacija sa zaposlenicima smanjuje neizvjesnost i doživljaj bespomoćnosti, sprečava širenje kuloarskih priča i panike te povećava percepciju pravednosti organizacijskih procedura. Izbjegnite iznenadne najave otkaza bez upozorenja, ali nemojte ni pretjerano odugovlačiti komunikaciju o ovakvim odlukama jer ona može povećati anksioznost i širenje netočnih glasina.
• autonomija u radu zaposlenicima olakšava obavljanje radnih zadataka u otežanim okolnostima koje dodatno iscrpljuju njihovu energiju. Stoga im omogućite što više kontrole nad tempom i metodama rada.
• sudjelovanje u donošenju odluka i rješavanju problema vezanih uz posao povećava doživljaj kontrole nad radnom situacijom i uvjerenje da organizacija cijeni i uvažava svoje zaposlenike. Stoga potičite zaposlenike da iznesu svoje mišljenje i prijedloge vezane uz pojedine odluke.
• kvalitetan odnos između nadređenih i zaposlenika temeljen na uzajamnom povjerenju i poštovanju kod zaposlenika povećava osjećaj odgovornosti za rezultate svog rada.
• pružanje podrške zaposlenicima da lakše pronađu novi posao i upravljaju svojom karijerom putem preporuka, karijernog savjetovanja i sličnih mehanizama pomaže ne samo zaposlenicima koji su ostali bez posla, već i zaposlenicima koji (još uvijek) rade.

autor: Prof. dr. Darja Maslić Seršić i dr. Jasmina Tomas, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

foto: koronavirus.hr

Tagovi: gubitak posla, koronakriza, nezaposlenost, stres,