Sve je počelo na ove dane u kolovozu 1968. godine, dani kad su sovjetski tenkovi ušli u komunističku Čehoslovačku kako bi zaustavili tamošnji prodemokratski pokret. Takva strašna ubojstva se ne smiju nikada zaboraviti! Također, taj strašan događaj zauvijek je promijenio život Milana Tesara…
– Vidio sam tenkove kako dolaze ovom tu ulicom. Gađao sam ih kamenjem i tada čuo kako meci fijuču pored mene – rekao je Tesar za AFP u malom gradu Hostivicama koji se nalazi dvadesetak kilometara zapadno od Praga.
Već u zoru zabilježene su prve žrtve. Prvog dana invazije ubijeno je pedeset ljudi.
– Ukupno je u Čehoslovačkoj između 21. kolovoza i 31. prosinca 1968. poginulo 137 ljudi – ističe Libor Svoboda, povjesničar na praškom Institutu za istraživanje totalitarnih režima.
Petnaestero ljudi, većinom mladih, ubijeno je u blizini središta Čehoslovačkog radija u centru Praga, gdje se mnoštvo okupilo kako bi golim rukama zaštitilo zgradu od osvajača.
– Radio je postao simbol otpora protiv okupacije jer je nastavljao slobodno emitirati informacije čak i nakon njezinog početka – istaknuo je Svoboda.
– Nekoliko ljudi tamo je ubijeno, a drugi su poginuli kad je eksplodirao tenk i vatra se proširila na obližnje zgrade – objasnio je povjesničar na mjestu događaja.
– Petero muškaraca starih između 20 i 44 godine brutalno su ubijeni ispred sjedišta radija praznim kamionom koji su Sovjeti gurnuli niz ulicu prema masi koja nije imala šanse pobjeći – dodao je Svoboda.
Naveo je i ostale žrtve, poput 26-godišnje majke malog dječaka koja je “ubijena mecima iz strojnice bez očitog razloga”.
Sovjeti su bez razloga zapucali i na jedan kamion u koji su koji kilometar prije ušla dvojica 15-godišnjih autostopera. Obojica su poginula.
Povjesničari procjenjuju da je tijekom dvadeset godina duge sovjetske okupacije ubijeno 402 ljudi.
Posljednji sovjetski vojnik napustio je državu tek 1991., dvije godine nakon Baršunaste revolucije kojom je zbačena totalitarna komunistička vlast.
– U godinama nakon invazije mnogi su Česi i Slovaci, ali i nekoliko inozemnih turista, poginuli u prometnim nesrećama koje su prouzročili sovjetski vojnici koji nisu znali voziti kamione – kaže Svoboda.
– No ne smijemo zaboraviti zločine poput onog sovjetskog dezertera koji je u travnju 1981. ubio ženu i njezino dvoje djece čekićem. –
Posljednja žrtva sovjetskih vojnika na čehoslovačkom teritoriju bio je 72-godišnji umirovljenik kojeg je pregazio sovjetski kamion 16. studenoga 1991., godinu nakon što je vraćena demokracija u državu koja će se 1993. mirno razdružiti na dvije zemlje, Češku i Slovačku.
Sovjetskom invazijom ugušeno je Praško proljeće, pokret koji je 1968. vodio reformistički čelnik čehoslovačke Komunističke partije Aleksander Dubček željeći demokratskim reformama uvesti “socijalizam s ljudskim licem”.
Spontani otpor protiv invazije na tada 16-godišnjeg Tesara imao je posljedice.
– Zabranjeno mi je školovati se – otkrio je.
No barem nije izgubio svoj život, što je bila sudbina više od 400 njegovih sunarodnjaka.
(Hina)
Imate više informacija o ovoj temi, želite li komentirati, napisati reakciju ili želite prijaviti pogrešku u tekstu?