Španjolska, koja je u petak odobrila premještanje posmrtnih ostataka generala Francisca Franca iz velikog mauzoleja uz protivljenje njegove obitelji i konzervativaca, nije jedina država u svijetu u kojoj bivši diktatori i nakon smrti dijele stanovništvo, o čemu svjedoči pregled koji je pripremila agencija AFP.
– Sovjetski Savez: Josif Visarionovič Staljin
Nakon smrti 1953. Staljin bio pokopan u moskovskom mauzoleju podignutom za njegova prethodnika, Vladimira Iljiča Lenjina. No osam godina poslije počeo je proces “destaljinizacije” s ciljem oslobađanja zemlje od diktatorova kulta ličnosti pa su Staljinovi ostaci u tišini preneseni u skromniju grobnicu blizu Kremlja. Staljinovo počivalište i danas pohode nepokoljebljivi komunisti.
– Rumunjska: Nicolae Ceausescu
Rumunjski diktator i njegova supruga Elena uhićeni su za revolucije 1989., a prijeki sud osudio ih je na smrtnu kaznu koju je odmah izvršio streljački vod. U strahu da bi njihovi grobovi mogli biti oskvrnuti, pokopani su potajice, odvojeno i pod lažnim imenima. Tijela su im ekshumirana 2010. kako bi se raspršile sumnje u identitet te su pokopana ponovo, ovaj put zajedno, na groblju Ghencea u Bukureštu. Kako raste nostalgija za komunističkim vremenima, neki Rumunji pomolili su se uz mramornu grobnicu u siječnju 2018., na stotu godišnjicu Ceausescuova rođenja.
– Libija: Moamer Gadafi
Ubijen u libijskoj revoluciji u listopadu 2011., diktator koji je vladao gotovo 42 godine pokopan je na tajnoj lokaciji u pustinji nakon vjerskog obreda. Vojska tvrdi da je time željela izbjeći mogućnost da Gadafijev grob postane mjesto okupljanja njegovih pristaša. Jedan je dužnosnik rekao da su se odlučili na takav ukop po uzoru na ono što se dogodilo s nacističkim diktatorom Adolfom Hitlerom, čije je tijelo nestalo pošto je počinio samoubojstvo 1945. u Berlinu.
– Irak: Sadam Husein
Irakom je vladao od 1979., a uhitile su ga američke snage 2003. u tajnom skrovištu u tlu sjeverno od Bagdada. Sadam je pogubljen 2006., nakon suđenja za zločine protiv čovječnosti, a pokopan je u mauzoleju što ga je dao sagraditi za sebe u rodnome selu. Grob je postao mjesto sjećanja za njegovu obitelj i pristaše, ali 2014., uništen je pod nerazjašnjenim okolnostima. Neki nagađaju da je za razaranje groba odgovoran napad iračkih snaga, drugi tvrde da je raznesen dinamitom. Nije jasno gdje se nalaze njegovi ostaci, odnosno jesu li još pod ruševinama.
– Etiopija: Haile Selasije
Ostaci posljednjeg etiopskog cara pronađeni su 1992. i ekshumirani iz groba u Adis Abebi u koji su ga bacili vođe revolucije. Umro je 1975. pod nerazjašnjenim okolnostima, a u studenome 2000. konačno je pokopan u crkvi u nazočnosti carske obitelji.
– Njemačka: Rudolf Hess
Rudolf Hess, koji je bio desna ruka Adolfa Hitlera, umro je u zatvoru 1987., a njegovi su ostaci tajno ekshumirani 2011. u Bavarskoj i grob je uništen kako bi se sprječilo najveće nacističko hodočašće u Njemačkoj. Hessovi ostaci premješteni su u drugi lijes i kremirani, a pepeo je prosut u more.
– Albanija: Enver Hoxha
Autoritarni komunistički vođa vladao je Albanijom 40 godina i nakon smrti 1985., pokopan je kao nacionalni junak na Grobulju mučenika. Međutim, nakon pada komunizma njegovi su ostaci ekshumirani 1992. i premješteni na obično groblje u predgrađu Tirane.
Međutim, ima i onih dugogodišnjih nedemokratskih vlastodržaca koji i dalje mirno počivaju u svojim mauzolejima ili grobovima poput Josipa Broza Tita, Antonija Salazara, Fidela Castra, Mao Zedoga, Ho Ši Mina ili Kim Il-sunga.
(Hina)