Kenijska LGBT zajednica očekuje s nestrpljenjem i nadom odluku vrhovnog suda koji bi u petak mogao dekriminalizirati homoseksualnost u njihovoj zemlji i moli se za ishod koji će im olakšati život.
Nekoliko svijeća prolazi kroz ruke vjernika, članova LGBT zajednice i njihovih bližnjih.
“Bog odlučuje”, kaže jedan od njih. Čuju se pokliči desetaka ljudi koji su se u nedjelju okupili u maloj diskretnoj dvorani u središtu Nairobija, plešu i pjevaju uz zastavu duginih boja.
Kozmopolitanska afirmativna crkva (CAC) jedno je od rijetkih mjesta na kojima pripadnici kenijske homoseksualne zajednice mogu pobjeći od neprijateljske atmosfere u društvu, koja se često širi i s crkvenih oltara.
Nadaju se da će vrhovni sud dva zakona koji kriminaliziraju homoseksualnost proglasiti neustavnim.
“Kada zakoni padnu, bit će nam to golemo oslobođenje, težak teret će nam pasti sa srca”, rekao je pastor David Ochara, jedan od utemeljitelja crkve 2013.
Radi se zakonima iz doba kolonijalizma koji su slični zakonima u još 34 afričke zemlje u kojima je homoseksualnost izvan zakona. U Mauritaniji, u Sudanu, na sjeveru Nigerije i u nekim dijelovima Somalije za homoseksualizam se dosuđuje smrtna kazna.
Policija u ložnicama
Kenijski zakoni predviđaju od pet do 14 godina zatvora za homoseksualce.
“Zakon kaže ‘u javnosti ili privatno’ što policiji omogućuje da uđe u naše sobe”, rekao je Eric Gitari, suutemeljitelj Nacionalnog vijeća za ljudska prava homoseksualaca i lezbijki (NGLHRC).
Imani Kimiri, iz pravne službe te udruge pojasnio je da je njegov ured branio optuženike u 15 slučajeva 2018. i zapravo se ne sjeća kada je bila posljednja presuda za homoseksualnost u Keniji. “Samo izazivaju bespotrebne frustracije”.
Ali osim formalnih pravosudnih procesa, ljudi se zbog tih zakona boje iznuda, ucjena i nasilja, naglasio je Arthur Owiti, koji svira klavir u crkvi CAC. “Nema zakona koji nas štiti, samo onih kojima nas gone”.
NGLHRC je 2017. zabilježio povećanje broja ucjena: ljudi koji koriste aplikacije za susrete budu žrtve iznuđivanja, što često rade kriminalci povezani s kenijskom policijom, ističe Owiti.
Optimizam aktivista
“Kada dogovorite susret putem interneta, treba postaviti neka pitanja kako bi se osigurali da ne upadnete u njihovu klopku”, pojašnjava Owiti.
A oni koji bivaju ucijenjeni zbog seksualne orijentacije, tvrdi Gitari, ne mogu tražiti pravdu jer to uključuje “priznanje za zločin za koji se može dobiti 14 godina zatvora”.
Ipak ističe da više nedavnih odluka budi optimizam u svezi s presudom koja se očekuje u petak.
Prošle godine sud u Nairobiju nije dopustio analni pregled muškaraca za koje se sumnjalo da su homoseksualci.
U rujnu iste godine sud je dopustio sedmodnevno prikazivanje kenijskog filma Rafiki koji govori o lezbijskoj ljubavi, nakon što je inicijalno bio zabranjen.
Presuda je dio šireg afričkog konteksta u kojem se ipak nazire pomak ka liberalnijem odnosu prema homoseksualcima.
Homoseksualnost je dekriminalizirana 2015. u Mozambiku i ove godine u Angoli. Uskoro bi se to moglo dogoditi i u Bocvani.
Život u laži
“Politički, to je šansa za afričke zemlje da afirmiraju temelje inkluzivnog pravosuđa za LGBT zajednicu”, misli Gitari.
David Ochara smatra da su Kenijci spremni za debatu o homoseksualnosti.
On se povezao s pastorima koji dijele njegov stav i sudjeluju u radijskim emisijama u kojima promoviraju toleranciju prema manjinama.
U očekivanju presude, “život u laži” homoseksualaca poput Arthura Owitija ima samo kratke trenutke predaha, kao što su vjerske službe u crkvi CAC.
Prije je, priča on, išao u crkvu u “kojoj je poruka svake nedjelje bila da homoseksulace i lezbijke Bog ne voli”.
(Hina)
foto: Hina