Brutalna je to 600 kilometara duga utrka u kojoj su natjecatelji suočeni s paklenom vrućinom, zapjenjenim morima, opakim predatorima i beskrupuloznim otmičarima. Završit će je tek svaki deseti.

To je MacArthurovo natjecanje – najvrednija i najteža utrka golubova na Filipinima. Težak izazov pticama i velika napetost vlasnicima.

“U usporedbi s Europom i Amerikom, mi ovdje imamo mnogo predatora i mnogo ljudi koji love te ptice”, kaže Jaime Lim, jedan od najpoznatijih filipinskih uzgajivača golubova.

“Ovi potonji su zadnjih godina veći problem. Rašire ribarske mreže među drvećem i love golubove”, objašnjava Lim.

Golubovi za utrke, naime, mogu vrijediti i nekoliko tisuća dolara.

Na Filipinima su utrke toliko popularne da u zemlji ima najmanje 300 klubova uzgajivača s tisućama članova.

Slično je i u drugim azijskim zemljama, naročito u Indiji, na Tajvanu i u Kini.

U ožujku ove godine kineski kupac platio je rekordnih 1,25 milijuna eura za najuspješnijeg belgijskog dugoprugaškog goluba.

Po enciklopediji Britannici, rekreativne utrke golubova začete su Belgiji početkom 19. stoljeća. Prva dugoprugaška utrka ondje je održana 1818. Ta je zemlja i danas globalno središte entuzijasta toga sporta.

Na Filipinima se dive zadivljujućim navigacijskim sposobnostima golubova, ali su i gladni brze zarade.

Golubove mogu uzgajati i bogati i siromašni. “Glavno je da im imate dati što za jesti”, kaže uzgajivačica Mary Grace San Jose iz siromašne četvrti Manile. “Utrke su otvorene za sve”.

Zabrinuti ‘roditelji’

Znanost još nije konkretno objasnila fenomenalnu golublju sposobnost  da pronađu put do kuće. Najraširenije su teorije da prate Zemljine magnetske linije i da se oslanjaju na svoj osjećaj mirisa.

Jedna novija hipoteza kaže da se ptice koriste zvucima niske frekvencije kako bi mapirale teren.

Te sposobnosti na velikom su iskušenju na MacArthuru.

“Vrati ih se najviše deset posto”, kaže Nelson Chua, direktor utrke koja kreće iz grada MacArthura na otoku Leyteu, a završava u Manili.

“Između 50 i 70 posto ih ugrabe ili ljudski ili životinjski predatori”, dodaje.

Kako bi sprIječili otmičare, organizatori pokušavaju datume desetodnevne utrke držati u tajnosti.

Golubovi koji izbjegnu predatore mogu stradati od vrućine, iscrpljenosti i tajfuna.

Čelnica mjesnog ogranka PETA-e (Ljudi za etično ponašanje prema životinjama) Ashley Fruno smatra da su prelasci triju mora odgovorniji za pomor golubova od krijumčara.

“Nema ništa sportskog u tome da se životinje prisiljava da riskiraju živote, i često ih i gube, zato da bi netko mogao dobiti titulu i nagradu”, rekla je.

Golubovi lete nisko iznad vode kako bi izbjegli vjetrove pa mnogi stradaju kad ih zahvate valovi, tvrdi Fruno. Ili jednostavno od iscrpljenosti padu u more.

Uzgajivači tvrde da svoje ptice čekaju kao zabrinuti roditelji.

“Znala sam dane provesti na krovu čekajući ih”, rekla je Mary Grace San Jose.

Ali priznaje da nema pojma što se dogodilo njezinoj ‘djeci’ koje je prijavila na zadnje dvije MacArthur utrke. Nisu se vratila.

(Hina)

foto: Pixabay (ilustracija)

Tagovi: golubovi, utrka,