Nakon što je GNK Dinamo naprasno otkazao prethodno najavljenu izvanrednu press konferenciju za medije na kojoj je trebalo biti govora o urušavanju Dinamovog stadiona, mediji su neslužbeno doznali da je razlog otkazivanju pressice poziv koji je stigao iz Grada i razgovor čelnih ljudi Dinama s gradskim predstavnicama.

Što je obećano iz Grada kao rješenje za alarmantno stanje na Maksimiru, nije poznato, no poučeni prijašnjim iskustvima kada su u pitanju relacije Dinamo – Grad Zagreb u kontekstu derutnog stadiona, ne trebamo se previše nadati.

Naime, Grad je do sada u Dinamov stadion uložio 780 milijuna kuna, a primjerice, za iste novce je Augsburg dobio novi stadion, Augsburg Arenu sa 30.660 sjedećih mjesta.

U ovom kontekstu bilo bi dobro podsjetiti na kronologiju famozne obnove Dinamovog stadiona.

Kronologija

Godina 1997. – Arhitekti Branko Kincl i Nikola Filipović izrađuju prvi projekt preuređenja stadiona, nakon čega su na istočnu i južnu tribinu postavljena sjedala

Godina 1998. –  Ruši se sjeverna tribina. Tadašnji Dinamov direktor Mirko Novosel najavljuje završetak radova na sjevernoj tribini do 21. ožujka 1999. godine, a okončanje svih radova do 30. lipnja 2000.;

Godina 1999. – Mirko Novosel: “Sve je to gnjilo. Južnu tribinu treba srušiti, ona je za to i predviđena”. Također najavljuje završetak obnove do 30. lipnja 2000., no iste godine radovi su obustavljeni.

Godina 2001. – Bandić: “Za dovršetak zapadne tribine treba još 15 do 20 milijuna, sačuvat ćemo atletsku stazu i do kraja godine stadion privesti svrsi”. Također najavljuje investiciju vrijednu 15 milijuna za završetak sjeverne tribine i nastavak radova na zapadnoj. Radovi bi trebali započeti u kolovozu i trajali bi šest mjeseci;

Godina 2002. – Bandić: “Kraj svih radova do srpnja 2003.”

Godina 2003. – Vlasta Pavić, tadašnja gradonačelnica: “Nadam se da će stadion biti gotov za dvije godine”;

Godina 2004. – Bandić: “Do kraja 2005. stadion mora biti gotov!”. U proračunu Grada Zagreba za 2005. planira se 66 milijuna kuna za nastavak radova u Maksimiru, a kao rok za okončanje obnove stadiona spominje se kraj 2006. ili početak 2007. godine;

Godina 2005. – Bandić najavljuje referendum o nastavku ulaganja i radova u Maksimiru;

Godina 2006. – Ladislav Prežigalo, pročelnik Gradskog ureda za gospodarstvo, najavljuje da će Grad stadion dati u 15-godišnju koncesiju njemačkoj tvrtki Alpine Project Finance, koja će stadion završiti 2007. godine. Ipak, Bandić najavljuje početak radova u drugoj polovici 2007., a okončanje do kraja 2008. godine.

Godina 2007. – Predložen jeftini stadion na Laništu. Tada gradonačelnik Bandić najavljuje referendum kojim bi građani trebali odrediti lokaciju stadiona;

Godina 2009. – Skupština Grada Zagreba odbacila je prijedlog o raspisivanju referenduma o sudbini stadiona;

Godina 2010. – Bandić: “Stadion Maksimir bi prema mom mišljenju trebalo konzervirati na deset godina jer sada nije vrijeme za gradnju velebnih zdanja. Za pet, deset godina, možda, tko zna.”

Godina 2011. – Bandić: “Nemam kuraža potpisati investiciju od 200 milijuna eura bez da znamo što građani misle”;

Godina 2012. – Grad je odustao od rekonstrukcije maksimirskog stadiona i gradnje novog na Kajzerici. Natječaj na kojemu je kao ponuditelj izabrana austrijska tvrtka Alpina, koja je za 4,9 milijardi kuna trebala obaviti posao, poništen je;

Godina 2013. – Bandić: “Maksimirski stadion obnovit ćemo do 2015. Krov stadiona će se financirati putem međunarodnog natječaja. Južna i istočna tribina također će na natječaj, a rebalansom proračuna u 2014. osigurat će se sredstva iz proračuna za sjevernu i zapadnu tribinu”…

Godina 2019. – Bandić opet najavljuje ulaganje od 280 milijuna kuna i veliku obnovu Maksimirskog stadiona na kojemu bi sjeverna i zapadna tribina trebale dobiti krov

Foto: HINA/ Daniel KASAP/ dk

Tagovi: dinamo, maksimir, stadion,