Pariz je u ponedjeljak pogođen u samo srce dok je plamen gutao krov crkve Notre-Dame, srednjovjekovne katedrale koju je proslavio Victor Hugo, s dva golema zvonika ukrašena vodorigama prepoznatljiva i onima koji nikada nisu posjetili grad.
Tisuće Parižana slile su se na ulice i gledale kako se vatra širi, preplavljeni emocijama zbog katastrofalne štete na crkvi koju godišnje posjeti 14 milijuna turista i vjernika.
Osjećaj gubitka bio je vidljiv na licima građana, suznim i zabrinutim da će Notre-Dame kakvu su poznavali ubuduće vidjeti jedino u povijesnim udžbenicima.
“To je naša povijest, naša književnost, naša mašta, mjesto gdje smo doživjeli sve velike trenutke”, kazao je emotivni predsjednik Emmanuel Macron nakon što je posjetio požarište. “Ponovo ćemo izgraditi Notre-Dame, zajedno”, obećao je.
Znamenita katedrala duboko je ukorijenjena u parišku povijest otkako je 1163. počela njezina gradnja i trajala gotovo dva stoljeća.
Ondje se Napoleon Bonaparte okrunio za francuskog cara.
Ondje su golema zvona zvonjavom objavila da je grad oslobođen nacističke vlasti 24. kolovoza 1944.
Ondje je 26 godina poslije ispraćen Charles de Gaulle, vođa francuskog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu i utemeljitelj Pete Republike.
Ondje se, po tradiciji, čuva jedna od najvažnijih katoličkih relikvija – Isusova kruna od trnja.
Godine 1831. nov joj je život udahnuo Victor Hugo smjestivši je u središte svoga romana o grbavcu Quasimodu i ciganskoj ljepotici Esmeraldi.
U doba kad je katedrala bila u tako lošem stanju da joj je prijetilo urušavanje, Hugoov “Zvonar ckrve Notre-Dame” poslužio je i kao nacionalni poziv na akciju da se otpočne s njezinim spašavanjem.
Notre-Dame nije ostala ista otkako je izgrađena. Čini se da je svako graditeljsko doba na građevinu dodalo nešto svoje. Toranj je izvorno postavljen oko 1250., ali je uklonjen pet stoljeća poslije.
Arhitekt Eugene Viollet-le-Duc, neumorni branitelj francuskih srednjovjekovnih spomenika, ponovno ga je izgradio krajem 19. stoljeća i izazvao zborne kritike stanovnika i turista.
Upravo se taj toranj urušio nedugo prije 20 sati u ponedjeljak, uz uzdahe nevjerice prestravljenih promatrača. Požar ga je progutao zajedno s krovom i drvenim gredama koje su ga podupirale.
Stručnjaci kažu da je taj okvir od hrastovih greda, popularno zvan “šuma”, bio dragulj srednjovjekovne arhitekture s nekim dijelovima strukture starijim od 800 godina.
U moderna vremena crkva je postala i dijelom zapadne popularne kulture zahvaljujući tome što je igrala glavnu ulogu u nekoliko filmova, a ne samo u onome po Hugoovu romanu iz 1956. s Anthonyjem Quinnom kao Quasimodom i talijanskom seks bombom Ginom Lollobrigidom kao prelijepom Esmeraldom.
Mlađi naraštaji otkrili su njezin šarm 1996. zahvaljujući animiranoj verziji iste priče iz Disneyjeva studija.
“Ona je pariško pamćenje, kao brod od kamena koji plovi kroz povijest”, rekao je povjesničar Fabrice d’Almeida na televiziji France 2.
“Srce Pariza i duša Francuske ranjeni su večeras”, zaključio je novinar i aktivist za zaštitu kulturnog nasljeđa Stephane Bern.
Crtež arhitektice i umjetnice Cristine Correae Freile masovno se dijeli na društvenim mrežama. Samo na Instagramu, gdje ga je prvo objavila, u trenutku objave ovog teksta imao je više od 100.000 lajkova.
(Hina)
foto: Hina
Imate više informacija o ovoj temi, želite li komentirati, napisati reakciju ili želite prijaviti pogrešku u tekstu?
© 2024 | Izrada i održavanje 
