Čvrsta četvorka ocjena je hrvatskom zdravstvenom sustavu za liječenje raka dojke, prema rezultatima ankete provedene na gotovo 300 ispitanica, članica udruga oboljelih od raka dojke iz cijele zemlje. Rezultati, predstavljeni na konferenciji “Ovog gosta je dosta!”, koja je okupila oboljele od ove najučestalije maligne bolesti kod žena te liječnike iz niza hrvatskih javnih bolnica, otkrili su i konkretne daljnje potrebe u liječenju metastatskog raka dojke.
Kvalitetnija komunikacija, psihološka podrška oboljelima i obitelji, znanje o pravima pacijenata te učinkovitije liječenje metastatskog raka dojke – iskazane su kao glavne potrebe oboljelih u našoj zemlji.
Rezultati, naime, kažu kako je informaciju o biološkom tipu tumora dobila svaka druga ispitanica, a dovoljno informiranima o svojoj bolesti smatra se njih 35,5 posto. Također, rezultati pokazuju da s pojmovima HER2 status tumora i statustom svoje bolesti nije upoznato oko 30 posto, a 17 posto odgovorilo je kako ne zna što to znači, što ukazuje na nužnost unaprjeđenja i kvalitetniju komunikacije između liječnika i pacijentica.
Iako se većina bolesti kroz nacionalni program otkriva u ranoj fazi, podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) otkrivaju kako se rak dojke u proširenom stadiju i s udaljenim metastazama u Hrvatskoj otkriva kod 22,5 posto oboljelih.
Više od polovice ispitanica bi u slučaju mogućnosti i dostupnosti terapija bilo spremno primiti tri i više linija liječenja, pokazali su rezultati.
Konferenciju je podržala ministrica zdravstva, doc. dr. sc. Irena Hrstić koja je zbog obveza u KBC Split uputila video poruku:
- Moram naglasiti da je posljednjih deset godina četverostruko povećan iznos izdavanja za posebno skupe lijekove, povećan je broj indikacijskog područja i stavljeno je 25 novih lijekova u sustav osiguranja. Sve to je dokaz i brojke koje govore da je bolest otkrivena u ranoj fazi 90 posto izlječiva, da je povećano petogododišnje preživljenje od raka dojke na 80 posto. Sve je to dokaz i da kroz godine dobro radimo, puno ulažemo, da ne prestajemo vjerovati i slušati vas i da ne prestajemo zajedno surađivati. Razgovarajte, razgovarat ćemo, iznesimo potencijalne nedostatke koje još uvijek imamo i riješimo ih zajedno jer stvarno Ovog gosta je dosta.
Uz visoku i pozitivnu ocjenu, kvalitetno liječenje treba odgovoriti na ukupnu potrebu pacijentice i biti razumljivije i usmjerenije na njezino cjelokupno iskustvo s bolesti.
- Premda podaci govore da u praksi već funkcionira personalizirani pristup u liječenju u njemu ima prostora za dodatnim standardiziranjem načina na koji se informacije prenose pacijenticama. Obzirom da ishodi kojima mjerimo sustav pokazuju više preživljenja i sve veće povjerenje pacijentica, sljedeća faza razvoja nije samo dodatno unapređenje medicinskih rezultata, nego i podizanje kvalitete komunikacije, informiranosti i psihosocijalne podrške. Poruka ove ranjive skupine anketiranih ispitanica je jasna: povjerenje u sustav postoji, liječenje je kvalitetno, a sada ga moramo učiniti još jasnijim, bližim i humanijim, poručila je dr. sc. Marija Bubaš, državna tajnica Ministarstva zdravstva.
Petogodišnje preživljenje od raka dojke Hrvatsku danas pozicionira kao zemlju s nižom stopom mortaliteta od EU prosjeka.
- Pozitivno je da je petogodišnje preživljenje od raka dojke u Hrvatskoj u porastu; za žene kojima je rak dojke dijagnosticiran između 2014. i 2018. godine ono iznosi 84,5 posto dok za žene dijagnosticirane između 2019. i 2023. godine iznosi 87,2 posto. Obzirom na visoku incidenciju i preživljenje, prevalencija raka dojke također je visoka. Tako su krajem 2023. godine u Hrvatskoj živjele 38 743 žene kojima je nekad u životu postavljena dijagnoza raka dojke, što ga čini sijelom s najvišom prevalencijom u Hrvatskoj. Hrvatska ima nižu stopu (29,0/100 000) mortaliteta od raka dojke u usporedbi s prosjekom EU (29,8/100 000), na 18. mjestu od 32 europske države, iznijela je dr. sc. Andrea Šupe Parun, Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Okupljena struka iz više hrvatskih javnih bolnica i predsjednici stručnih onkoloških društava istaknuli su prioritet upravo u metastaskoj fazi ove bolesti.
Metastatski rak dojke ostaje neizlječiva bolest te je nužno pratiti nova saznanja i klasifikacije bolesti kako bi je učinkovitije liječili, povećali preživljenje i smanjili smrtnost, zajednička je poruka struke o daljnjem smjeru potreba u našoj zemlji.
– Očekujem daljnju „personalizaciju personalizirane medicine“ u raku dojke. To znači da nećemo govoriti samo o tri klasične skupine (HR‑pozitivni, HER2‑pozitivni, trostruko negativni), nego o sve finijim podskupinama temeljenim na molekularnim obilježjima tumora i, sve češće, na dinamičkim markerima. U terapijskom smislu, nekoliko trendova je već jasno: širit će se upotreba konjugata antitijelo‑lijek u sve više linija liječenja i u sve većem broju podtipova tumora (npr. HER2‑low, potencijalno i druge mete), u HR‑pozitivnoj bolesti očekujemo nove generacije lijekova, uz još individualiziranje kombinacije. Radioterapija će, zahvaljujući tehnologiji, biti još kraća i preciznija, a operativni zahvati, gdje god je moguće, manje mutilirajući. Ako te trendove pratimo dobrim planiranjem, dostupnošću lijekova i organizacijom skrbi, vrlo je realno očekivati da će petogodišnje, a još više dugoročnije preživljenje za rak dojke u Hrvatskoj nastaviti rasti, uz sve bolju kvalitetu života naših pacijentica, poručio je prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, predsjednik Hrvatskog onkološkog društva.
Stručna je procjena kako je u ovom trenutku godišnje oko 200 oboljelih od metastatskog raka dojke za koje nije u Hrvatskoj dostupna optimalna terapija.
Što to uzrokuje i kako je živjeti s dijagnozom za koju postoji lijek i liječenje, a koje oboljelima nije dostupno, iznijela je Ljiljana Vukota, mag. psih.:
– Napredak u liječenju raka dojke posljednjih je godina donio novu razinu nade, osobito za metastatske bolesnice s tzv. HER2-low i HER2-ultra-low podtipovima bolesti. Nove terapije pokazale su da je moguće produljiti život i poboljšati njegovu kvalitetu čak i u uznapredovalim stadijima ove bolesti. No, za mnoge bolesnice u Hrvatskoj ta nada ostaje djelomično nedostižna, jer lijek nije dostupan kroz sustav obveznog zdravstvenog osiguranja. Upravo u tom prostoru između medicinskih mogućnosti i grube stvarnosti nastaje složeno i duboko ljudsko iskustvo u kome je teško sačuvati nadu i optimizam. Važno je da poživim dovoljno dugo da pronađu novi lijek – tako govore mnoge bolesnice suočene sa spomenutim tipom raka dojke. Svaka nova terapijska opcija nosi sa sobom tračak nade. No, kad saznaju da terapija postoji, ali im nije dostupna, ta se nada može pretvoriti u bolno podsjećanje na ograničenja sustava. Taj trenutak često nije dramatičan izvana, ali iznutra može biti vrlo težak – poput tihog gubitka koji se ne vidi, ali se snažno osjeća – moj život nije važan.