To je bio užitak! To je bio nogomet! Od kolosalnih poteza, nogometnih bravura i minijatura, čiste nogometne romantike, poezije … preko zahvaljujući našim igračima ‘nevidljivog’ Messija, do prljavih poteza argentinske momčadi, udarca Rakitića na podu, plesa o rubu crvenog kartona, nervoze argentinskog izbornika, ispada Maradone u loži …
Hrvatska je nadigrala, ponizila, rasturila dvostrukog svjetskog prvaka Argentinu s 3-0. Ne postoji odgovarajuća verbalna bravura za opis emotivnog stanja prosječnog Hrvata. Mi smo od jučer – ludi!
POŠTO KRUH? BENZIN? KOGA BRIGA!
Izuzimajući izuzetno nesportsko ponašanje Argentine, što su i strani mediji procijenili ružnim, udaranje Rakitića možda i najružnijim ikad na mundijalu, a favorizirajući maestralnost Rebića, Modrića i Rakitića, hrvatska nacija je jučer od 21 do 23 sata, pa i poslije, zaboravila kolika je cijena kruha, benzina, električne energije. A jamčim, nekako iznutra običnim osjećajem, da se i ponešto djece začelo upravo sinoć iza utakmice … Demografija na najjače!
Gospodine Plenkoviću, zapalite svijeću, molim Vas, gdjegod oko Kamenitih vrata, jer Hrvate danas i ovih dana neće zanimati pizdarije iz Sabora i Vlade. Igramo još najmanje dvije utakmice na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. A siguran sam, bit će ih i više.
Posljednji puta je hrvatski nacionalni nogometni stroj ovakvu erupciju emocija narodu priredio ’98. godine pobjedom nad Njemačkom. Bila je to prva utakmica koja je iz domova na ulice izvukla i bolesne i teško pokretne. Reinkarnacija Jarnija, Vlaovića i Šukera dogodila se točno 20 godina poslije i par tisuća kilometara istočnije.
20 GODINA POSLIJE
Imamo možda najjaču nogometnu generaciju poslije ’98. Subašić na golu, protiv Argentine je bio i libero. U šahovskoj partiji iz uvoda susreta sjajno je proslijeđivao lopte. Oprostiti ćemo pokoju sitnu glupost. Vida je naše osječko dijete. Pa i kad je uvalio Strinića u nevolje dodajući mu loptu iza leđa, snalazili su se odlično. Lovren je doktor. Vrsaljko prema nazad briljantan, naprijed limitiran. Ali, Srna je bio suprotno. Uvijek je ta desna strana u Hrvata tanka. Hoćemo pričati o Modriću!? Rakitiću!? Jok! I Rebić je genijalan. Malo teretan, pa se gdjegod koji duel procijeni njemu na štetu. Mandžukić ih je u obrani Argentine držao u alarmu cijelo vrijeme, pa i kad više nije mogao hodati. Perišić – super! Strinić uvijek taman, pouzdan, sjajan. Možemo ih nabrajati sve do klupe, ali svima – kapa dolje dečki!
Razumije se, izborniče – valjalo je imati ‘muda’ za ovakvu partiju, ovakav nogomet, spremiti Argentinu u mali džep, onemogućiti Messija u postojanju na terenu. Gospodine Daliću, ako je narod zavolio Bilića, Kovača, prije toga Ćiru, pred Vama je mogućnost za još trajniju ljubav.
A navijači? Tisuće kilometara u jednom smjeru. Pa da su im džepovi i prepuni novaca, a nisu, potegnuti toliki put vrijedno je divljenja. Osječani? Mi znamo kako proslaviti (video)
FINALE?
Dokle možemo ići, pitanje je za milijun dolara. Euforija ovog trenutka kaže – do kraja. Razum pak veli, polako. Križamo se sa skupinom s Francuzima i Dancima. Valja biti prvi u grupi i dobiti slabijeg, valjda Dansku. To znači da Dalić ne smije posegnuti za Ćirinom formulom iz ’96. i odmaranjem ekipe protiv Islanda, kao što je ‘trener svih trenera’ Portugalu poslao Pamića umjesto Šukera na teren.
Dakle, dokle? Sanjamo budni i vjerujemo …