Nacionalni portal logo za ljude sa stavom, portal sa stavom!

Lifestyle&Tech

Pet godina nakon stradanja migranata Lampedusa živi u strahu

Lampedusa ima neke od najljepših plaža na svijetu - ipak, teško je pronaći mjesto za ručnik, na plaži koja se nalazi 600 metara od nesretnog događaja

Objavljeno 03.10.2018
Josipa Maksimović

Prošlo je pet godina od najveće i najgore havarije broda s migrantima koja se dogodila na malom otoku Italije po nazivu Lampedusa.

Danas taj otok računa na turiste i želi otvoriti svoja vrata, ali njegovi stanovnici strahuju da bi se opet mogla ponoviti farsa s migrantima koji žele do Europe.

Tik pred zoru 3. listopada 2013., brodica koja je krenula iz Libije s gotovo 550 migranata uglavnom iz Eritreje prevrnula se pred obalama tog otoka. Ribari i spasioci uspjeli su spasiti 155 migranata, a iz mora su izvukli 366 mrtvih tijela.

Dok mnoge havarije na Mediteranu prije ili nakon toga nisu ostavile traga, slike stotina ljesova u hangaru zračne luke obišle su svijet i pokrenule niz mjera za spašavanje migranata na moru ispred Libije.

No paradoksalno, iako se broj prelazaka mora višestruko povećao između 2013. i 2017., Lampedusa, otok od 20 kilometara četvornih na kojem živi 6100 stanovnika smješten bliže afričkoj obali od Sicilije, primao je sve manje migranata, koje se spašavalo južnije i prevozilo direktno u Italiju.

Stanovnici otoka iskoristili su zadnjih nekoliko godina za gradnju hotela, kuća i apartmana za odmor te restorana, razvijajući turističku ponudu utemeljenu na pješčanim plažama i izletima brodom do malih zaljeva, delfina i mjesta za ronjenje.

I tako se, čak i potkraj ljetne sezone, teško može pronaći mjesto za ručnik na rajskoj plaži koja se nalazi jedva 600 metara od mjesta na kojem još uvijek počiva olupina nesretnog broda.

“Zašto ići na Maldive kada imamo ovakve plaže?”, pita se Marzia Davoli (66), umirovljenica iz sjevernog talijanskog grada Reggio Emilije.

“Najljepše more na svijetu”

“Imamo najljepše more na svijetu, mogu to jamčiti”, uvjerava također Gaspare Natozi (50), koji vodi posao s iznajmljivanjem nekoliko desetaka suncobrana na plaži s tirkiznom vodom u blizini jedinog sela na otoku.

Nova otočna zračna luka, otvorena 2012., zabilježila je lani 128 tisuća dolazaka, u odnosu na 86 tisuća 2014., a u prvih osam mjeseci ove godine taj se broj povećao za još 3,5 posto.

Argentino Sarto (55), bankar koji živi u Monzi, očaran je: “More je fantastično, plaže također, ljudi su jako simpatični. I budimo iskreni, vidio sam puno više imigranata u Monzi nego ovdje”.

Više od migrantskog vala, otok trenutačno pati od prilično anarhičnog razvoja zbog nelegaliziranih hotela, bučnih vozila za najam i turista čiji broj ponekad uvelike premašuje kapacitete malih otočnih plaža.

A i prihvatilište za migrante još uvijek se ondje nalazi, između dvaju brežuljaka. Velik dio centra zatvoren je od ožujka radi renovacije, ali i dalje ima 95 mjesta koja su redovito zauzeta.

Centar je pod strogim nadzorom. Ima velik željezni kolni ulaz, čuvaju ga vojnici i kamere, iako diskretan otvor u ogradi dopušta migrantima da odu u šetnju.

Od početka godine, otokom je prošlo više od 2500 migranata, a došli su većinom iz Tunisa. Od povlačenja spasilačkih brodova, vojnih i humanitarnih, migranti su ponovno počeli dolaziti iz Libije. Prošli tjedan je tako stigla brodica iz Zuare sa 65 ljudi, nakon tri dana putovanja.

Otočani su se promijenili

No dok su otočani dugo pomagali kako su mogli, izvlačeći ljude iz vode, dajući im obrok tjestenine ili pulover, s godinama su se promijenili.

Simbol tog nezadovoljstva je to što je gradonačelnica Giusi Nicolini, dobitnica UNESO-ove nagrade za mir početkom 2017., bila teško poražena na prošlogodišnjim izborima od Salvatorea Martella, gradonačelnika od 1991. do 2001., vlasnika hotela koji gleda na luku i predsjednika udruženja ribara.

Istodobno, krajnje desna Liga Mattea Salvinija dobila je 15 posto na izborima u ožujku sa sloganom “Prvo Talijani”.

U velikom uredu u kojem prima goste, s cigarom u ruci, Martello ukazuje na krađe i probleme koje izazivaju Tunišani, koji su od 2017. ponovno počeli pristizati.

“Treba to razlikovati jer inače će ljudi početi govoriti ‘ah, oni su postali rasisti'”, objašnjava. “Ako umjesto ljudi koji su u nuždi, koji bježe pred ratom, Lampedusa prima delikvente, nije više riječ o prihvatu izbjeglica nego o javnom redu”.

To boli Amina (35), koji je nedavno stigao iz Tunisa. “Ovdje su ljudi malo nepovjerljivi. No čuo sam da je bilo Tunišana koji su prije nas stvarali probleme. To se ne radi. Ako dođeš kod nekoga, poštuješ ga”.

Stojeći na stubama crkve, gleda improviziranu nogometnu utakmicu između migranata i mladih otočana. “Lampedusa 0 – Tunis 1″…

Ali kada lopta prijeđe ulicu do dućana, interveniraju četvorica policajaca u civilu koji su se diskretno prikrili među znatiželjnim gledateljima: utakmica je završena, migranti nestaju u noći, a mladi ostaju, ne znajući što bi sa sobom.

(Hina)

Tagovi: italija, Lampedusa, Tunis,

Imate više informacija o ovoj temi, želite li komentirati, napisati reakciju ili želite prijaviti pogrešku u tekstu?
Poziv

VIŠE IZ KATEGORIJE