Ne znam jeste li ‘avr’ (čitaj: svjesni), kako ‘Pipl mast trast as’ (čitaj: ljudi nam moraju vjeovati)- i njoj slični, ne mogu lobirati po hodnicima europskih institucija. U redu, javnu bilježnicu su potom iz svojstva promatrača ‘depeširali’ kasnije u Ustavni sud, ali neka sjećanja i greške valja na umu imati na ovim izborima za Europski parlament.
Pisali smo o tome kako se u tom parlamentu zastupnici dijele po sestrinskim strankama, a ne po naciji, što uostalom i omogućava da se hrvatski ‘tucet’ uspije nametnuti kakvom briljantnom idejom u svom zastupničkom klubu, a pritom i dobije njihove glasove, no vitalna pretpostavka takvoj realizaciji jest – da joj ili mu – ljudi vjeruju!
Dakle, i to smo rekli – čak 70% europskih odluka reflektira se domaće zakonodavstvo. A koja je ondje naša uloga? Velika! Ne ako želimo, već ako možemo!
Ključ je lobirati, poznavati, kretati se među ljudima, ‘minglati’ kako volimo reći, a ne posljednjeg dana zasjedanja, kao u onoj njemačkoj reportaži, uletjeti po dnevnicu s koferom i padati pred kamerom po liftovima. Ključno je znanje jezika!
Hrvatski je jedan od službenih jezika. Tome se veselimo. To je O.K. Ali i to valja na umu imati kako stoji Vaš i moj džep čak 1/4 budžeta parlamenta EU. Naime, ‘anno domini’ 2013., taj je parlament ‘zgazio’ oko četvrtine svojeg ukupnog proračuna na višejezičnost – piše europa.eu. A to je samo slikovit, ilustrativan primjer strahovite potrošnje europskih institucija, gdje su, u namjeri osiguravanja načela jednakosti i demokracije, prihvatili sve jezike kao službene. Plaće znate kolike su, savjetnici, dnevnice, dodaci, pomoćnici … Ima se, može se! A Europa ima i sud, komisiju, vijeće …
Proteći će Dravom, Dunavom, Rajnom, Majnom, Senom … tisuće i tisuće litara vode dok se ti troškovi djelomično ne zauzdaju, dok birokracija ne okopni i tamo, no kako volimo vrlo često reći da treba djelovati lokalno, misliti globalno, bar bi Hrvatska za početak u europske institucije trebala poslati školovane i mudre ljude, osobe sa znanjem i željom za upijanjem znanja, zbog koji se jednog dana, ako ništa drugo, bar neće prevoditi pišljivih 5 papira.
Svaki onaj kojeg hrvatski narod pošalje u parlament EU, s obzirom na njihov izračunati minimalan doprinos u lobiranju i trudu, kao da je predan na izdašnu ‘sisu’, čije mliječne žlijezde, vidjet ćete na ‘svakoj mamografiji’, sežu do Vaših džepova.
I zato birajte za koji tjedan mudro, barem nekoga tko zna engleski jezik!
Parlament je suzakonodavac, što znači da ima ovlast usvojiti i izmijeniti zakonodavstvo. Velika većina zakonodavstva EU-a donosi se redovnim zakonodavnim postupkom, poznatim i kao ‘suodlučivanje’. Taj se postupak najviše koristi te su u njemu Europski parlament i Vijeće ravnopravni. Primjenjuje se na niz područja kao što su gospodarsko upravljanje, imigracija, energija, promet, klimatske promjene, okoliš i zaštita potrošača.
Iako nove zakone EU-a predlaže Komisija, Parlament može preuzeti inicijativu i zatražiti od Komisije podnošenje zakonodavnog prijedloga. Pri donošenju takve ‘zakonodavne inicijative’ zastupnici mogu odrediti rok za podnošenje prijedloga. Ako Komisija odbije, mora za to dati vljan razlog. Pa idemo i opet …
Europska unija ima 24 službena jezika. Tomu je tako između ostalog i jer građani EU-a moraju imati mogućnost čitanja zakona ili drugih dokumenata EU-a koji su za njih relevantni na vlastitom jeziku, kao i mogućnost praćenja rasprava na vlastitom jeziku.
Važno je da zastupnici imaju mogućnost govoriti, slušati, čitati i pisati na vlastitom jeziku, tj. na bilo kojem od službenih jezika EU-a, jer u skladu s temeljnim demokratskim načelom svaki građanin EU-a može postati zastupnik u Europskom parlamentu, čak i ako ne govori jedan od njegovih radnih jezika (engleski, francuski).
I sve je to prihvatljivo ako onamo šaljemo zastupnike da muzu naš i Vaš i njihov novac. Ali, ako želimo više od namaza za doručak, ondje netko mora govoriti više od ‘Tarzana’. *ebote! Ili bolje – Fu*k!