Darijo Vasilić, predsjednik PGS-a i krčki gradonačelnik reagirao je na izjavu organizatorice “Hoda za život” Barbare Brezac Benigar zgrozivši se na njezine izjave kojima silovanu ženu koja pobaci izjednačava s ubojicom.
Izjavu prenosimo u cijelosti:
“Ponekad je uistinu potrebno prespavati noć i sabrati misli prije nego u afektu prokomentiraš neku uzjavu, nečiju misao.
Mađutim, ni prespavana noć niti najracionalniji pristup naprosto ne mogu obuzdati mučninu i žalost, jer takve ljude ustvari treba žaliti, nakon što jednom poslušate ili pročitate tako izopačenu izjavu: „Silovane žene koje požele pobaciti za mene su ubojice“. Izrekla ju je organizatorica jučerašnjeg riječkog „Hoda za život“ čijim imenom ne želim zagađivati javni prostor.
Ubojice se svugdje u svijetu, dakako, osuđuju na najteže moguće kazne (iako se nekima u Hrvatskoj i progleda kroz prste) pa, dakle, dotična gospođa zaziva najoštrije kažnjavanje žena koje su pretrpjele sasvim sigurno najstrašniju patnju kroz koju jedna žena može proći. Takva bešćutnost, prijezir prema tuđoj patnji, takvo izopačeno shvaćanje ljudskih prava, sloboda i, na kraju krajeva, života kod svakog normalnog čovjeka mora izazvati mučninu, gorčinu, tugu, bijes… Pridajući sebi pravo na tako nakaradan način se pozivati na život, ta šačica besprizornih ljudi gazi živote stotina i tisuća silovanih žena, u ratu ili miru, u logoru ili u parku, Hrvatice, Srpkinje, Bošnjakinje, Albanke ili bilo koje druge nesretne žene. Ne znam jesu li se ti isti ljudi ikada zapitali može li se takav očaj, takva nesreća dogoditi i nekom njima bliskom: ženi, kćerki, majci, prijateljici…, ali sam siguran da niti jedan „hodač za život“ koji podržava riječi i stavove organizatorice te sramotne manifestacije ne želi dobro nikome pa ni vlastitoj zemlji. Osobno mislim da bi silovane žene institucionalno trebalo zaštiti od ljudi poput organizatorice skupa.
Život od rođenja ili od začeća u riječkom „Hodu za život“ više nije niti bitan, taj se „Hod“ jučer bjelodano pretvorio u poziv na javni linč žena koje ostatke svojih života ionako skupljaju u komadićima poslije proživljene traume. Silovatelju neka presuđuje sud, a silovanoj ženi ionako je već presudila gospođa kojoj se sudi(lo) zbog sumnje da je navodno manipulirala novcima roditelja autistične djece u udruzi koju je vodila, ali i osobi koja je javno propagirala liječenje autizma ispijanjem otrovnih kemijskih spojeva.
S druge strane, evidentna je golema društvena odgovornost i vrhunaravno licemjerje organizatora „Hoda za život“ koji se pozivaju na život istovremeno ga ugrožavajući svim sudionicima s obzirom na galopirajući rast zaraženim covidom-19 i izraženu opasnost od širenja zaraze.
I na kraju, osim što su mu nazočili, riječkom „Hodu za život“ svoj organizacijski obol dali su i neki od kandidata na predstojećim parlamentarnim izborima, pa stoga pozivam građanke i građane Rijeke i Primorsko-goranske županije da 5. srpnja dobro razmisle kakvoj će Hrvatskoj dati svoj glas.”