Sljedeći tjedan Europska komisija će objaviti dugoočekivani revidirani prijedlog sedmogodišnjeg proračuna i plana za oporavak od posljedica pandemije koronavirusa.
Sedmogodišnji proračun, u europskoj terminologiji Višegodišnji financijski okvir (VFO), oduvijek je bilo teško dogovoriti, a koronakriza i duboka recesija koja neminovno slijedi čine taj izazov još težim.
Europska komisija predložila je u svibnju 2018. VFO-a za razoblje o 2021. o 2027. Po tom prijedlogu sljedeći sedmogodišnji proračun trebao bi iznositi 1,114 posto bruto nacionalnog dohotka (BND) 27 država članica ili 1135 milijardi eura izraženo u cijenama iz 2018. godine.
Na zadnjem samitu 20. i 21. veljače zemlje članice nisu bile ne blizu dogovora. Onim bogatijim taj prijedlog proračun je bio previsok, a siromašnijima nedovoljan jer je predviđao rezanje sredstava za koheziju i poljoprivredu.
Zatim je došla pandemija covida-19 koja će po svim predviđanjima gurnuti europsko i globalno gospodarstvo u najdublju recesiju nakon Velike depresije iz 1930-tih.
No taj šok nema podjednake posljedice za sve članice i na njihove izglede za brzi oporavak. Najteže su pogođene one zemlje koje su i prije pandemije bile u krizi zbog strukturnih problema i visokih razina javnog duga zbog čega imaju bitno manji fiskalni kapacitet za odgovor.
To se najbolje vidi iz činjenice da od ukupnih državnih potpora gospodarstvu u svih 27 država članica preko 50 posto otpada na Njemačku, dok primjerice Italija i Španjolska imaju prilično ograničen manevarski prostor.
Stoga se solidarnost nameće kao imperativ za sam opstanak Europske unije. Načelno, svi se slažu oko toga, ali nema suglasnosti kako konkretizirati tu solidarnost.
Svi se slažu da je potreban plan za gospodarski oporavak, koji uključuje dodatna sredstva povrh onih iz uobičajenog sedmogodišnjeg proračuna, ali se razlike pojavljuju u pogledu visine potrebnih sredstava, načina na koji će se prikupiti i kako ih distribuirati – kao bespovratnu pomoć ili kao zajmove.
Vjerojatno prijelomni trenutak dogodio se 18. svibnja kada su njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron zajednički predložili uspostavu fonda za oporavak u visini od 500 milijardi eura.
Do toga iznosa došlo bi se tako što bi Komisija dobila ovlasti zadužiti se u ime EU-a na tržištima kapitala, a tako prikupljena sredstva dodijeljivala bi se kao bespovratna pomoć najteže pogođenim zemljama i sektorima u koronakrizi.
To je prvi put da Njemačke pristaje na nešto što je dosad uvijek bilo potpuno isključeno – zajedničko zaduživanje na razini EU-a. Taj fond za oporavak u okviru VFO-a bio bi privremen i usmjeren na investicije koje bi osigurale najbrži oporavak, poglavito u područjima koje je EU odredio kao prioritetna – zelenu i digitalnu tranziciju. Dug bi se vraćao iz sljedećih višegodišnjih proračuna nakon 2027. godine.
Na njemačko-francuski prijedlog odgovorile su četiri “štedljive” zemlje: Austrija, Nizozemska, Švedska i Danska. One su objavili protuprijedlog u kojem se protive dodjeli bespovratnih sredstava.
Traže da se kreditni rejting EU-a iskoristi za jeftino zaduživanje, ali da dugove ne vraća EU kao cjeline nego zemlje članice koje će dobiti povoljne zajmove. U njihovu prijedlogu ne navodi se nikakav iznos, a i dalje traže manji VFO-a, unutar kojeg bi se sredstva prerespodjelila i investicije preusmjerile u ona područja koja jamče brži oporavak.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predstavila je 13. svibnja u govoru na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta obrise revidiranog prijedloga VFO-a i plana za oporavak od koronakrize koji će biti objavljen u srijedu 27. svibnja.
Von der Leyen nije navela nijednu konkretnu brojku, ali je naglasila da će instrument za oporavak biti kombinacija zajmova i bespovratne pomoći.
Predsjednica Komisije je rekla da će se paket mjera za oporavak sastojati od dva dijela – višegodišnjeg proračuna i instrumenta za oporavak koji će se financirati zaduživanjem na tržištima kapitala uz jamstvo država članica.
Povrh VFO-a, EK će predložiti dodatni proračunski prostor tako što će se utvrditi maksimalan iznos sredstava koje EK može posuditi na tržištima kapitala uz jamstvo država članica.
Sva sredstva iz instrumenta za oporavak bit će usmjerena kroz programe EU-a, što znači kroz europski proračun, pa će i Europski parlament imati ulogu u upravljanju tim sredstvima.
Zanimljiv prijedlog ovih dana iznio je američki investitor i filantropski aktivist George Soros. On predlaže da EU financira gospodarski oporavak tzv. trajnim obveznicima, kod kojih nema roka dospijeća i glavnica se nikada ne vraća nego samo kamata.
Taj instrument nije uobičajen u Europi, ali ima dugu tradiciju u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji. EU bi se tako primjerice mogao zadužiti za tisuću milijardu uz kamatu od 0,5 posto, što je pet milijardi eura godišnje, “zanemariv” iznos u odnosu na veličinu europskog proračuna, ističe Soros.
On upozorava “štedljive” zemlje da im se više isplati pristati na te trajne obveznice nego im se opirati jer bi alternativa mogla biti da će morati povećati svoj doprinos europskom proračunu, koji bi bio znatno veći od njihova udjela u servisiranju troškova kamata na trajne obveznice.
Europski parlament je prije desetak dana izglasao rezoluciju u kojoj traži da se poveća višegodišnji proračun EU-a i osnuje fond za opravak od najmanje dva bilijuna eura (dvije tisuće milijardi), prijeteći vetom ako se zahtjevi zastupnika ne ispune.
Zastupnici inzistiraju da novi fond iznosi dva bilijuna eura do kojih bi se došlo posuđivanjem na tržištima kapitala i izdavanjem dugoročnih obveznica.Taj se novac onda usmjeravao zemljama članicama uglavnom kao bespovratna pomoć i u obliku povoljnih zajmova.
Međutim, u rezoluciji se nigdje ne spominje što sve ulazi u ta dva bilijuna eura – primjerice bi li se dijelom toga iznosa smatrao već dogovoren paket od 540 milijardi eura pomoći.
Svi ti prijedlozi, od njemačkog-francuskog, prijedloga štedljive četvorke, rezolucije Europskog parlamenta do prijedloga Komisije koji će biti objavljen u srijedu, još uvijek su samo prijedlozi i ostaju mrtvo slovo na papiru dok se ne postigne dogovor svih zemalja članica i Europskog parlamenta.
A taj dogovor mora biti nekakav kompromis. Ako se želi da fond za oporavak bude povezan s VFO-om onda je nužna suglasnost svih zemalja članica i pristanak Europskog parlamenta. U slučaju izostanka suglasnosti rješenje za fond za oporavak bi se moralo tražiti kroz dogovor onih članica koje to žele, a to znači mimo zajedničkih institucija, a to baš i nije poželjno rješenje.
U srijedu popodne održat će se kratka plenarna sjednica Europskog parlamenta na kojoj će Von der Leyen zastupnicima predstaviti prijedlog VFO-a i plana za oporavak.
(Hina) xsv ybcav