Što sadržavaju ‘vatikanski ugovori’? Na pitanje iz naslova mi Vam nećemo odgovoriti. U duhu slobodnog donošenja suda, izvolite … 🙂

Sveta Stolica i Hrvatska su sklopile četiri ugovora, i to Ugovor o pravnim pitanjima, Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, i Ugovor o gospodarskim pitanjima. Što je to u ugovorima sporno? Što se u njima nalazi? Zašto ih ‘desnica’ čuva, a ‘ljevica’ prezire!? Istražila je Lucija Tokić.

To su međunarodni ugovori, što znači da je njihova pravna vrijednost iznad zakona bilo koje države, uključujući i Republike Hrvatske i nije ih jednostavno jednostrano mijenjati ili raskidati. Prva tri ugovora su potpisana u Zagrebu 19. prosinca 1996., a četvrti 9. listopada 1998. Prvi je u Hrvatskom saboru ratificiran 9. veljače 1997., drugi i treći 24. siječnja 1997., a četvrti 4. prosinca 1998. Ratifikacijski instrumenti za prva tri su razmijenjeni u Vatikanu 9. travnja 1997., a za četvrti 14. prosinca 1998.

Ono što izaziva pompe i podiže medijsku prašinu dugi niz godina je ponajviše Ugovor o gospodarskim pitanjima. Naime, tim se ugovorom koji ima 15 članaka, uređuje vraćanje dobara Crkvi koja su joj oduzeta nakon Drugog svjetskog rata, a Hrvatska preuzima obvezu godišnjeg davanja Katoličkoj crkvi, u Hrvatskoj pozamašnog iznosa novčanih sredstava iz državne blagajne.

LEMUZINA BEZ FISKALIZACIJE, POVRAT IMOVINE & NOVČANA POMOĆ

Člankom 1. ugovorne strane su se dogovorile da odredbe poreznog sustava Republike Hrvatske neće biti primjenjivane na milostinju i darove vjernika, kao i druge uobičajene oblike doprinosa vjernika za uzdržavanje crkvenih ustanova.

Člancima 2.-5. utvrđuje se obveza koju država Hrvatska preuzima u pogledu povratka, zamjene ili naknade za crkvenu imovinu koja je Katoličkoj crkvi oduzeta u vrijeme bivšeg jugoslavenskog režima.

U člancima 6.-9. uređuje se pitanje redovite novčane pomoći koju će Republika Hrvatska davati za općedruštveno vrijedan rad Katoličke crkve na kulturnom, odgojnom, socijalnom i etičkom polju.

U člancima 10.-13. nalaze se odredbe o nekim posebnim gospodarskim pitanjima, tako npr.: da se pravne osobe Katoličke crkve u odnosu na porezni sustav neće smatrati profitnim ustanovama; o financijskoj pomoći za posebne programe i projekte Katoličke crkve, koji su korisni za opće dobro; o osiguranju lokacija za izgradnju novih crkava i crkvenih zgrada potrebnih za bogoslužje i pastoralni rad; te o doprinosu mjerodavnih tijela izgradnji i obnovi crkvenih zgrada.

Člankom 14. se određuje da će Sveta Stolica i Republika Hrvatska dogovorom rješavati moguće dvojbe ili poteškoće nastale u svezi s tumačenjem ili provođenjem Ugovora, a u članku 15. se govori o ratifikaciji Ugovora i njegovu stupanju na snagu, kao i o mogućnosti njegova mijenjanja.

Najviše se odredaba u Ugovoru odnosi na povrat Crkvi oduzete imovine i na novčani doprinos Republike Hrvatske Katoličkoj crkvi. Što se tiče oduzete crkvene imovine, država se obvezala povratiti ono što je prema zakonskim odredbama moguće vratiti, ili da će u dogovoru s mjerodavnim crkvenim vlastima izvršiti prikladnu zamjenu za dobra koja nije u stanju vratiti, te da će pravnim osobama Katoličke crkve isplaćivati primjerenu novčanu naknadu za dobra koja nije moguće vratiti.

VJERONAUK U ŠKOLI

Druga stvar na koju se svako malo diže “kuka i motika” je pitanje katoličkog vjeronauka u školi koje je određeno Ugovorom o suradnji na području odgoja i kulture. Tim je ugovorom Hrvatska omogućila Crkvi izravno sudjelovanje u obrazovnom sustavu tako da samostalno, neovisno o ustanovljenoj školskoj hijerarhiji i ravnatelju, bira vjeroučitelje koji će učenike podučavati kršćanskom nauku.

Vjeroučitelji primaju državnu plaću, ali ih zapošljava i miče s funkcije Crkva. Rad vjeroučitelja ne ocjenjuje učiteljsko vijeće i Agencija za odgoj i obrazovanje kao ostale učitelje, nastavnike i profesore, nego stručno-pedagoški savjetnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije.

Nakon ocjene Crkve, ravnatelj škole daje svoju suglasnost. Pored toga, vjeroučitelji imaju ista prava kao i ostali prosvjetni djelatnici i stručni suradnici u osnovnim i srednjim školama pa tako mogu ako se kandidiraju postati i ravnatelji.

Isto tako, Republika Hrvatska snosi troškove izrade i tiskanja udžbenika za vjeronauk i organizira izdavački postupak u skladu s postojećim odredbama za ostale školske udžbenike. Sadržaj katekizama u isključivoj je nadležnosti Hrvatske biskupske konferencije, usporedno s time, Ministarstvo je isključeno iz nadzora sadržaja u tim udžbenicima.

TKO JE ZA? TKO JE PROTIV?

Naposljetku, zbog jasnijeg shvaćanja situacije možda je najpametnije pribjeći zaokruživanju situacije u stilu svojevrsne “Parlaonice” u kontekstu tko je “za”, a tko “protiv” revizije.

Premijer Andrej Plenković se izjasnio da je protiv revizije odmah nakon što je GLAS izašao sa svojim prijedlogom. Plenković je rekao da će njegova Vlada nastaviti s poštivanjem ugovornih obaveza. “HDZ je protiv revizije Vatikanskih ugovora, ne vidimo nikakvih razloga za to i cijela ova rasprava ne mijenja naš odnos s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj niti sa Svetom stolicom”, rekao je premijer.

Predsjednik SDP-a Davor Bernardić izjavio kako je njegova stranka za reviziju. On je poručio kako je Hrvatskoj revizija Vatikanskih ugovora potrebna kako bi postala moderna i progresivna zemlja, te da treba jasno utvrditi obrazac po kojem Crkva prima novac iz državnog proračuna.

Tagovi: bernardić, hdz, plenković, sdp, Vatikanski ugovori,