Ono što Hrvatska nije imala za razliku od primjerice Srbije danas, bio je susjedski ‘pogled u kristalnu kuglu’. Mađari su ostali ulaskom u EU bez prehrambene industrije, trgovačke lance im pokupili stranci, cijene narasle, a Mađari tada ostali na 300-tinjak eura plaće, no što zbog jezične barijere, a što zbog ‘sljepoće’ blještavilom Beča i Bruxellesa, Hrvati su analizu stanja u susjednoj državi – propustili.

Prije 5 i pol godina, a kada je Vesna Pusić pred Banskim dvorima ‘trčkarala’ oko europskih dužnosnika u ‘snjeguljičinoj haljini’, presretna ulaskom u Europsku uniju, a Vanda Winter malo zatim zapjevala Ave Mariju na Trgu Bana Jelačića, prosječan Hrvat se veselio europskoj zajednici. Danas, 5 i pol godina poslije, imamo europske cijene, europsku regulativu, zakone, a plaće i mentalitet prihvaćanja i upravljanja – hrvatski!

Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala dvadeset i osma članica Europske unije. Naš je put trajao više od dvanaest godina. U siječnju 2012. godine održan je drugi, nakon onog o neovisnosti 1991., državni referendum na kojem je 66% građana reklo DA hrvatskom članstvu u Europskoj  uniji. Postali smo punopravna članica 1. srpnja  2013., čime smo ostvarili svoj strateški cilj i najveći uspjeh nakon  uspostave hrvatske države – navodi Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, u svakoj raspoloživoj prilici.

Ušli smo u zajednicu koja je puno obećavala, barem tako su nam govorili. Što smo dobili ulaskom, a što izgubili? Otkako smo postali dio ove velike europske obitelji, pružene su nam brojne mogućnosti, jedna od kojih je mobilnost, odnosno mogućnost putovanja  bez viza i putovnica. Za mlade, mobilnost znači jednostavniji pristup programima EU-a te mogućnost zapošljavanja u EU i bez posebnih radnih dozvola. No, je li to zapravo tako? Osjete li ljudi prednosti otvorenih granica?

BOLJE NAM NJEMAČKA I IRSKA

Ono što ostavlja gorak okus u ustima jest činjenica da je našim građanima bolja Europska Unija u Njemačkoj ili Irskoj, nego u Hrvatskoj. Zbog toga ih ne treba kriviti jer jedino što je u Hrvatskoj raslo od ulaska u EU su troškovi građana, a plaće su ostale jednako niske.

Otvorene granice i tržište rada još uvijek nismo iskoristili. Dogodilo se to da je velik broj ljudi otišao iz države, a dio gospodarstvenika se uopće nije snašao na otvorenom i poprilično velikom tržištu rada, na koje nismo uspjeli plasirati i nametnuti svoje proizvode. Od mnogobrojnih mogućnosti koje EU pruža, nismo uspjeli iskoristiti ni EU fondove, što pokazuje i statistika. Prema Europskoj komisiji Hrvatska je, nažalost,  na zadnjem mjestu u EU po povlačenju fondova. Ni to nismo znali iskoristiti.

Ono što Hrvatska nije imala za razliku od primjerice Srbije danas, bio je susjedski ‘pogled u kristalnu kuglu’. Mađari su ostali ulaskom u EU bez prehrambene indistrije, trgovačke lance im pokupili stranci, cijene narasle, a Mađari ostali na 300-tinjak eura plaće, no što zbog jezične barijere, a što zbog ‘sljepoće’ blještavilom Beča i Bruxellesa, Hrvati su analizu stanja u susjednoj državi – propustili.

SRBI NE ŽELE U UNIJU?

Srbi pak imaju sjajan pogled – ‘iz prvog reda partera’. Stoga, a nastavno na našu mini-analizu neiskorištenih prilika u EU, Srbi pokazuju sve višu razinu euroskepticizma, a u kojem nama valja tražiti, ne izlaz van, već načine ispravka vlastitih pogrešaka, a kroz bolje upravljanje ponuđenim perspektivama. Činjenica je da i ono što smo mogli izvući – nismo.

Podaci od prošle godine pokazuju porast onih koji ne žele u EU u Srbiji i lagani pad broja državljana Srbije koji žele u Europsku uniju. Spomenuto istraživanje javnog mišljenja pokazuje da je za ulazak 47 posto građana, protiv se izjasnilo 29, dok manje od 10 posto nema jasno mišljenje. Situacija od prije tri godine bila je poprilično drugačija, tada je 56 posto građana Srbije bilo za ulazak u EU.

Većina  ljudi koji su za ulazak vjeruju da članstvo u EU predstavlja veće mogućnosti za zapošljavanje, put ka boljoj budućnosti mladih, mogućnost za slobodnije kretanje unutar granica EU kao i mogućnost da se uredi stanje u vlastitoj državi.  Tome smo se nadali i mi u Hrvatskoj.

Ne treba se previše čuditi što su euroskeptični.  Razumije se, treba uvažiti blizak odnos Srbije s Rusijom i strah da će ulaskom u EU taj odnos biti narušen.

Drugi razlog  smo najvjerojatnije mi, njihovi susjedi, od kojih su mogli iz prve ruke vidjeti kako to izgleda kada nesposobni političari odvedu državu na rub propasti umjesto da iskoriste sve blagodati koje EU pruža.

Dakle, vraćamo se na onu staru – moramo sami zasukati rukave da bi nam bilo bolje. U tome nam ne mogu pomoći ni Nijemci, Francuzi ili bilo tko od ‘velikih igrača’, već moramo jednostavno sami prihvatiti odgovornost i ne tražiti više krivca ‘van našeg dvorišta’.

Foto: Pixabay

Tagovi: eu, hrvatska, prilike, srbija,