Zanimljivo ali i frustrirajuće bilo je zadnjih nekoliko dana pratiti sukob Plenković-Grmoja i sve ono što se oko tog događaja izjavljivalo, pisalo, komentiralo.
Nikad nisam pisao kolumnu pa se zahvaljujem uredništvu Nacionalog portala koje to omogućuje svojim čitateljima jer oko ove teme zaista imam želju reći (napisati) nekoliko mojih zapažanja, a možda mi ovo bude blagotvorno djelovalo na visoku frustraciju koju je sve ovo kod mene izazvalo. Jednostavno, teško mi je vjerovati da su političari i mediji toliko skloni lagati i manipulirati, a naši ljudi povjerovati. Teško mi je vjerovati ali moram priznati da se to ipak događa. Također, ne bježim od toga da sam u ovoj priči subjektivan jer mi zaista ide na živce ponašanje Srbije i naše nedjelovanje, a i činjenica da mi za ministricu vanjskih poslova biramo osobu koja je do 2016. za plaću savjetovala Vučića. No bez obzira na moju subjektivnost koja se vidi iz mojih komentara svi smo mogli vidjeti snimke i fotografije koje vrlo jasno pokazuju koliko nas naš predsjednik vlade i njegova stranka u ovom slučaju lažu. I onda se pitam koliko nas lažu kad snimke ne postoje.
Vrlo pozorno sam pogledao objavljenu snimku i fotografije nastale u trenucima sukoba Plenkovića i Grmoje. I usporedio s onim što su izjavljivali Plenković, Grmoja ali i HDZ. Dakle, vidio sam da je Grmoja (pre)oštro napao ministricu vanjskih poslova i Plenkovića jer prelaze preko ponašanja Srbije prema Hrvatskoj i njenim stradalnicima iz Domovinskog rata i ne reagiraju preko jednog od naših povjerenstava koje smo osnovali za praćenje napretka Srbije u procesu pridruživanja EU. Plenković mu je prvo iz klupe doviknuo da mu je pitanje jadno, a nakon toga je i Grmoji rekao da je jadan. Nakon toga Jandroković prekida sjednicu. U prekidu sjednice novinari saznaju da je sukob između Plenkovića i Grmoje nastavljen i tijekom stanke. Pitaju Plenkovića što se dogodilo, a on kaže: “Dio zastupnika, a tu mislim na zastupnike Mosta, unose teme koje nisu dio Izvješća o sastancima Europskog vijeća i govor mržnje. I danas najteže klevetničke optužbe Grmoje prema potpredsjednici Vlade i ministrici vanjskih poslova, i nakon toga meni za veleizdaju. Kad netko u Saboru kaže da sustavno radite za interese druge države, u ovom slučaju Srbije, to je nedopustivo. S ovime je prijeđena granica onoga što je normalno u Hrvatskom saboru. Ja sam ga išao pitati na koga je on to mislio, ali je izašao iz Sabora”, uz to iz Vlade dodaju da je napravio dva tri koraka da sve to pita Grmoju. I onda se dogodi snimka. I snimka demantira Plenkovića jer se jasno vidi da je žustro krenuo prema Grmoji (a ne napravio dva tri koraka) i da mu Miro Bulj nije dopustio da priđe Grmoji. Vladajući se pokušavaju snaći i pojačavaju priču kako je Grmoja pobjegao. U javnost izlaze fotografije iz kojih se vidi da Grmoja stoji nedaleko Plenkovića, a između njih su 3 zastupnika. Nakon toga Plenković ponovno izjavljuje da nikom neće dopuštati da ga naziva veleizdajnikom. Snimka pokazuje da ga Grmoja tako nije niti nazvao. Nazvao ga je anemični u kontekstu razloga njegovog nesudjelovanja u Domovinskom ratu. I to je ovog zaboljelo. Istine radi treba utvrditi kako je Grmoja riječ veleizdajnik upotrijebio sutradan kad je po njegovim riječima “podebljao” izjavu. HDZ se na svojoj konferenciji za novinare snebiva nad izrazom veleizdajnik i naziva ga skandaloznim. Ubrzo novinari pronalaze cijeli niz izjava u kojima članovi HDZ-a i njihova tadašnja kandidatkinja za predsjednicu druge proglašavaju veleizdajnicima. I onda mene kao promatrača počinje frustrirati što nas toliko lažu i vrijeđaju našu inteligenciju kad daju izjave suprotne onom što smo mogli vidjeti svojim očima i čuti svojim ušima. Da parafraziram jednu poznatu izreku. Kome vjerujemo više, svojim očima ili Andreju Plenkoviću?
No tu priči nije kraj. Gotovo svi mediji prenose što se dogodilo taj dan. Objavljuju fotografije i snimke. No ne treba dugo da “mašinerija” opet proradi i pokuša stvoriti neku drugu istinu. Tako da smo u Večernjem listu i Glasu Slavonije već sutradan u tekstu koji opisuje navedeni događaj mogli vidjeti samo fotografiju na kojoj Andrej Plenković govori za govornicom, a Grmoja prolazi pored govornice s uzdignutim prstom. Iako na toj fotografiji Grmoja ne ide prema Plenkoviću, vrijedni urednici, potrudili su se i na ovaj vrlo prizeman način pokušati pomoći Plenkoviću I HDZ-u. što se mene tiče nisu uspjeli. Ali su se uspjeli razotkriti kao odrađivači zamišljene manipulacije.
I tako se ja živciram zbog ovih serviranih mi laži kraj mojih zdravih očiju i dogodi se „kap“ koja je prelila čašu. Sjedim u poznatom društvu i slušam jednog mog poznanika koji kritizira kako je Grmoja mogao prozvati Plenkovića za veleizdaju i nakon toga kukavički pobjeći iz Sabora. Pitam ga odakle mu to, a on mi kaže čitao je o tome. Pitam ga je li gledao snimku. Kaže nije. Uz malo pretrage po portalima, nađem snimku i fotografije te ih pokažem poznaniku. Naravno da je brzo promijenio mišljenje i počeo psovati one koji su mu uspješno servirali manipulaciju. I sad ja razmišljam, laže nas vlast, manipuliraju njihovi mediji, mi to sve “pijemo” kao vodu. Pa do kada?
Ivan, Bizovac