Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza 1991. godine, a završila 18. studenog 1991. godine slomom obrane grada. Točan broj vukovarskih žrtava nije poznat. Današnje su procjene da je oko 900 branitelja poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, 600 je smaknuto na Ovčari i drugdje nakon pada grada, a dodatnih oko 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara.
U bitci za Vukovar poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić). Većina je poginula od granata. Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
U povodu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine Franjevački samostan Vukovar predstavio je inicijativu koja će pridonijeti povijesnoj istini o stradavanju najnevinijih u Vukovaru.
Riječ je o nastajanju i postavljanju izložbe stradale djece u Domovinskom ratu, a fra Ivica Jagodić, župnik Župe sv. Filipa i Jakova, podsjetio je kako se u krugu samostana nalazi popis vukovarskih žrtava s 2717 imena poginulih i nestalih 1991. godine, piše Glas Slavonije.
– Na tome su popisu i imena 34 djece, nevinih i nedužnih vukovarskih života. Njihove su sudbine opisane u knjizi “Mama, ne vidim nebo”, autorice Ani Galović, koja je došla u kontakt sa obiteljima koje su izgubile djecu, razgovarala s njima, dobila fotografije i sve podatke. Danas predstavljamo inicijativu za izložbu kojom će biti ilustrirane žrtve djece, popis s osnovnim podatcima i navedena dob u kojoj su izgubili živote – rekao je Jagodić, dodajući kako su neki od njih bili maleni, dok je nekima nedostajalo sedam dana do punoljetnosti.
Vukovarska djeca stradala su na različite načine, a Jagodić je naglasio kako je na nama da otkrivamo sve više o njihovom stradanju.
– Nakana nam je buditi svijest o tomu kako je rat odnio mnogo više nego što možemo shvatiti. Ova bi djeca, da su preživjela, danas vjerojatno bili obiteljski ljudi, imali bi svoju djecu, veselili se i nastavljao bi se život u Vukovaru – naveo je župnik.
Dražen Živić iz Instituta Ivo Pilar značajnom je ocijenio inicijativu za postavljanje trajne izložbe o stradaloj djeci u Vukovaru 1991. godine.
– S gotovo 30-godišnjim odmakom, na temelju znanstvenih istraživanja, memoarskih zapisa i svjedočanstava, možemo bolje razumjeti kako se ovdje zbio nezapamćeni događaj u povijesti Vukovara, presudan u procesu stvaranja hrvatske države. Jedan od segmenata je i stradanje djece. Potvrđena su 34 imena, ali to je vjerojatno nezaokružena priča i morat ćemo uložiti još mnogo napora kako bismo doznali sudbinu, okolnosti i sve činjenice vezane uz stradanje djece – poručio je Živić.
Prema njegovim riječima, još uvijek nisu poznata posljednja počivališta za svu ubijenu djecu u Vukovaru i mjestima usko vezanim uz grad, što je potrebno otkriti, kao i počinitelje tih zločina i primjereno ih kazniti.
Na predstavljanju inicijative fra Jagodić je naglasio kako se ove godine Dan sjećanja organizira u specifičnim okolnostima zbog epidemije koronavirusa, no ne žele ništa manje raditi na obilježavanju, a posebno na otkrivanju vukovarske istine. Podsjetio je kako su prethodnih godina pokrenuli nekoliko inicijativa, među kojima je i “Zvon za Vukovar”.
– Budući da ove godine nije moguć dolazak velikog broja ljudi u Vukovar, pozivamo da se u svim mjestima 18. studenoga, u 18 sati i 11 minuta čuje zvono sa zvonika u svim crkvama, i na taj način demonstrira pijetet svim vukovarskim žrtvama – rekao je Jagodić.
Foto: arhiva