Osijek Software City, Osijek i ljudi u Osijeku godinama čekaju IT park, mjesto gdje će se naseliti osječka IT industrija i ponuditi s jednog mjesta svijetu kao izvozni proizvod, okrupnjen i konkurentan – piše Osijek News.
Ideja je plemenita, ideja je konstruktivna, ideja može i hoće donijeti i ulagačima i zajednici korist. No, proces realizacije je, u najmanju ruku, otrajao.
IT-ovci su gdjegod s malo ‘otrovnih strelica’ znali požuriti gradsku vlast, ista odgovorila voljom i početkom realizacije, potragom za odgovarajućim mjestom izgradnje, da bi se zajedno s vremena na vrijeme ‘sudarili sa zidom’ praktički opstruktivnih starih zakona i propisa.
Kako kapital ne trpi sporost, zaredale su se i konferencije za novinstvo, priopćenja. Muku dijele i IT-ovci i Grad. Ali, naprijed moraju. I to brzo. Jer, sezona za gradnju će uskoro početi, a ‘lopate u zemlju’ neće moći prije jeseni. Ne dok se projekti ne dovrše.
O svemu tome, želji i ideji, namjerama i benificijama projekta, za OsijekNEWS.hr govori Denis Sušac, član Uprave Udruge Osijek Software City …
– Prvi motiv je sinergijski efekt, odnosno okupljanje više stručnjaka na jednom mjestu i bolja razmjena znanja. Potom, kreiranje prepoznatljivosti pojedinačnih tvrtki i još bolje brendiranje Osijeka u kontekstu IT sektora. U ovome pogledu, razmatramo i preslikavamo uspješne inozemne koncepte i primjere te se trudimo ovdje ih primijeniti. Pokušavamo razmišljati izvan zadanih okvira i želja nam je, u konačnici, stvoriti nešto što će biti prepoznatljivo u Hrvatskoj, a i vani – rekao je Sušac.
Iako nikome nije u namjeri prozivati lokalnu ili državnu vlast, neizbježna je činjenica da se mali i srednji poduzetnici suočavaju s birokracijom, mašinerijom koja se nije mijenjala dugi niz godina i s kojom je kao takvom teško pokrenuti iole zahtjevnije projekte. Od takvog pristupa nitko nema koristi, svi se slažemo da nema smisla, no nitko ga ne mijenja.
– Mnogo je neadekvatnih propisa koji su usporavali cijelu situaciju. Od samog početka bili smo svjesni da nas čeka veliki posao s papirologijom. Nakon što je projekt prošao silne provjere s imovinskog i pravnog gledišta, mogao bi odgovorne motivirati da se takve stvari u budućnosti brže i učinkovitije rješavaju. Nadam se da nećemo biti zadnji i da će biti još parkova ovoga tipa u kojima će se njegovati razvoj i znanje te se također nadam da će dolaziti tvrtke izvana i da neće morati prolaziti kroz sve ono što smo mi prošli. U suprotnom, postoji velika vjerojatnost da će “pobjeći” – rekao je Sušac.
Od trenutka kada je ideja zaživjela o IT parku, Sofware Cityju su nuđeni različiti prostori u gradu neadekvatnog karaktera i nedovoljne kvadrature. Riječ je o tome da grad, odnosno jedinica lokalne samouprave, nije zacijelo slučaj samo u Osijeku, nema okrupnjene parcele. Nadalje, nakon što su uspjeli pronaći odgovarajuću parcelu, pojavile su se dodatne komplikacije u smislu razlika evidencija u gruntovnici i katastru i sl.
– Mi tijekom ove četiri godine nismo naišli na neka otvorena suprotstavljanja i prepreke koje su nam jasne i vidljive. Unatoč dobroj volji od samoga početka, grad nažalost nije imao odgovarajuće parcele, niti ih vjerojatno sada ima. Ovo je jednostavno silom prilika iskrsnulo kao pogodna čestica, no tada nismo mogli znati koliko nas zapreka još čeka . I onda dolazi do rezignacije i frustracije s obje strane i postavljaju se pitanja kada će to biti gotovo, tko je kriv i slično. Ista se situacija događa i s procjenama. Procjene su varirale strašno puno i onda niti lokalno čelništvo jednostavno nema kontrolu nad cijelim mehanizmom. Uvijek je problem ta apstraktna “struka”, koja bi trebala otvarati put napretku, a to rijetko čini – objašnjava Sušac.
Teško je kolektivizirati krivca niti je potrebno upirati prstom u gradsku i županijsku vlast, ali je evidentno da sama volja u četiri godine nije bila dostatna. Osim volje, potrebna je i snaga i vizija.
– S naše strane nije ne nedostajalo energije, a ne mogu ni tvrditi da isto tako nije bilo i s druge strane. Moram naglasiti da je zadnjih godinu dana mjesečno bilo oko pet ili šest sastanaka i svi su u većini slučajeva bili zaista produktivni. Izvana to se možda nije tako doimalo jer je nemoguće s javnošću iskomunicirati baš svaki detalj, ali radilo se puno parom. No, sustav kao takav treba mijenjati iz korijena, ne mogu prozvati gradonačelnika niti njegove zamjenike niti nekakve pročelnike, svi su radili svoj posao, ali i uz njihovu dobru volju taj sustav je vrlo trom. Žalosno je da se susrećemo s određenim problemima za koje nitko ni unutar tog sustava ne zna da postoje dok se na njih ne naiđe. Kad se to desi, tražimo načine kako ih zaobići nemamo baš manevarskog prostora i ne možemo biti u tome kreativni jer propise moramo poštivati – navodi Sušac.
– Očigledno je da s građevinskim radovima ipak nećemo moći započeti na proljeće jer još moramo napraviti kompletan projekt i ishoditi dozvole. Trebali bismo započeti s radovima tek u jesen, i želimo da to bude konačni rok. Da bi dobili građevinsku dozvolu i grad mora riješiti neke pretpostavke po pitanju niskogradnje i infrastrukture. Prvi smo dio sezone izgubili na ovim kašnjenjima, ali nije ni to kraj svijeta, moja će tvrtka čim dobijemo rješenje ulaska u zonu krenuti s projektiranjem. S te strane ne možemo napraviti ništa unaprijed dok ne znamo na kojoj smo parceli, a kako ne znamo ni kako parcela izgleda, projektant ne može praktički napraviti ništa. Nekakve široke okvire smo složili u smislu broja kvadrata, ali konkretno projektiranje kreće vjerojatno tek početkom veljače. To je zapravo najraniji datum kada to može biti, čeka nas još i odabir izvođača radova. Bojim se je većina mislila da je projekt gotov objavom javnog natječaja, no ovo je tek bio samo jedan dugi početak. Dakle, sad nas čeka “brdo” rokova za dozvole i raspisivanje natječaja za izvođače radova koji će graditi komunalnu infrastrukturu – nadodao je Sušac.
U maloj sredini, uvjetno rečeno poput Osijeka, brojni će sugrađani tražiti doprinos zajednici u svemu ovome. Doprinos nije u onome što će te tvrtke proizvesti i zaraditi, nego bi trebalo biti i pojačanje broja radnih mjesta. Zajedno s time trebao bi jačati i obrazovni sustav. FERIT, Odjel za matematiku, III. gimnazija, Elektrotehnička i prometna škola, ali i ostali fakutelti i škole – sve su to ključni dijelovi sustava na koji se mi naslanjamo i gdje bi standardi trebali sustavno rasti.
– Vrlo je jednostavno, mi bez fakulteta i škola koji obrazuju i pripremaju mlade ljude za rad u ovome sektoru ne postojimo. Ako oni loše rade, shodno tome, i mi onda loše radimo, a ako oni dobro rade, mi prosperiramo. I to je jedan vrlo blizak i uzajaman odnos u kojem se i mi dajemo i želimo davati još više. Kontinuirano surađujemo s fakultetima u obrazovnim programa, promjenama kurikuluma, organiziramo gostujuća predavanja. Veliki broj studenata nam dolazi na praksu, a u novije vrijeme to rade i srednjoškolci. Od Osijeka želimo napraviti zrelo regionalno obrazovno središte koje će, u prvom redu, privlačiti studentsku populaciju u puno širem krugu nego do sada – navodi Sušac.
– Ljudima u IT sektoru, kao i meni nit vodilja je strast. Profit nikad nisam stavljao na prvo mjesto, on dolazi kao rezultat te strasti, želje za znanjem i kapaciteta za dobro odrađene poslove. Mi još nismo isprofilirana korporacija da sve gledamo kroz prizmu profita i dobiti, jednostavno tehnologija pruža širok spektar mogućnosti i izazova i to je ono što želimo istraživati. Pokreće me ljubav prema ovoj struci i kreativnost koja je potrebna u ovome poslu. I ono što nas posebno čini sretnima i ponosnima je da naše znanje koriste svjetske institucije na svim kontinentima, to nam daje impuls za ići naprijed. Vjetar u leđa su nam i nove mlade snage koje uvijek sa sobom donesu osvježenje s novim idejama. Imamo volju i želju za radom, imamo ideje, od nadležnih samo želimo da nam osiguraju uvjete barem približne onima koje ima naša konkurencija u inozemstvu – zaključuje Sušac.
Foto: Pixabay (ilustracija)