Jedan od velikih razloga ulaska u Europsku uniju, a običnog i malog čovjeka, kakvim se doživljava i Vaš autor, bilo je ukidanje granica, slobodan promet i tranzicija kroz zemlje unutar zajednice država.

Pa ipak, više godina poslije ulaska u zajednicu s europskim zemljama, Hrvate i dalje gdjegod pretresaju na granicama, ‘skeniraju’ osobnu iskaznicu ‘do izlizanosti’, otvaraju prtljažnik, Mađari čak katkad i poklopac motora, dok duž kontakta s bivšom našom ‘udrugom’ Austro-ugara, ponešto preko Slovenije, granični prostor krasi srebrna bodljikava žica. Uz dužno poštovanje, kako smo se mi to ‘uvalili u Schengen’? I kada ćemo?

Unutar zemalja Europske unije ‘raketno’ se prolaze nekadašnje formalne granice. Tek ponegdje Vas na postojanje iste podsjeti ne srušena kućica granične policije i carine, ‘spomenik’ kakvom minulom vremenu, dok većinom ni toga nema.

Napokon, dugo smo i SAD-u figurirali kao zemlja za vizni režim, makar smo unutar EU i makar je potrebno primjeti kolektivno, a ne selektivno pravilo.

I konačno, iako turizam nije razvojna grana industrije, nama je ‘primarna’. To je ‘institucija’ s koje mi primamo devize, naš ‘izvozni prozivod’, bez stvarnog i troškovnog izvoza. A ljeti na granicama imamo najveće gužve, koje ovise, između ostalog, o tome hoće li Slovenci popustiti pod navalom turista i ‘mahati’ automobilima ili svakog ponaosob upisati, kao da izlazi iz EU.

Hrvatska bi trebala 2020. godine ući u dugo željenu Schengensku zonu koju čine 20 članica Europske unije i četiri države koje nisu u uniji. Hrvatska je jedna od šest članica unije koja nije dio zone, a da bi postala mora ispunjavati tehničke uvjete.

Ulazak Hrvatske u zonu zajednički je interes nas i Europe jer se konstruira i nadograđuje sigurnost vanjskih granica koja su pod sve većim pritiskom migrantskih struja, potrebno je tu dodati da je Hrvatska važna karika na balkanskoj ruti migranata.

Naši dužnosnici ističu da se kontinuirano ulažu napori u tehničko opremanje i zaštitu vanjskih granica. Tako Ministarstvo unutarnjih poslova ulaže napore u jačanje granične policije i njezinu obuku i u tu se svrhu koriste sredstva iz Fonda za unutarnju sigurnost.

Također, ispunjeni su svi uvjeti u području zaštite podataka i propisa o vatrenom oružju, a u svim ostalim područjima – policijskoj suradnji, Sigurnosnoj – informatičkoj službi, zajedničkoj viznoj politici i pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima – preostale normativne, tehničke i projektne pripreme su u stupnju skorašnjeg izvršenja.

Ali tu priča ne staje. Kada se ispune tehnički uvjeti, slijedi procjena i odluka o spremnosti koju donosi Europska komisija. Ulazak u Schengen prije svega je politička odluka. Koliko je to mukotrpan proces vidljivo je i na primjeru Bugarske i Rumunjske koje godinama nakon što su ispunile uvjete još čekaju ulazak.

Štoviše, upravo te dvije zemlje trebaju dići ruku u zrak na glasanju i nama dozvoliti ulazak u Schengen, a da oni pritom nisu ušli.

Sve su prilike da će mali čovjek, a kakvim se i Vaš autor doživljava, još neko vrijeme dizati poklopac od motora pred granicom Schengena i pokazivati katkad prometnu iskaznicu.

I naposljetku, ako nikada prije, sada je trenutak vidjeti tu umiješnost našeg premijera iz redova HDZ-a, što je malo-malo u Bruxellesu, kako vodi boj protiv europske biokracije i osigurava konkretne stvari za malog čovjeka.

Hvala na Nutelli, ali možemo i sami po nju otići u Sloveniju ili Austriju. Samo, molim više bez pitanja – Imate li što za prijaviti?

Foto: Pixabay (ilustracija)

Tekst: Lucija Tokić i Alan Srčnik

Tagovi: eu, schengen,