Ne, nisam bio na Golom otoku! Ne, ne znam kakvi su tamo bili uvjeti osim onog što sam čuo ili pročitao! Kažu da su na Golom otoku bili oni koji su govorili ili za koje su susjedi rekli da su govorili protiv Tita i komunizma.

Popis kojeg je sastavila UDBA 1963. godine sadrži imena 16.101 osobe koje su od 1949. do 1956. prošli kroz Goli otok i druge logore za informbiroovce. U tim je logorima za informbiroovce na razne načine (ubojstvo, samoubojstvo, prirodna smrt) život izgubilo 413 zatočenika.

Kažu da bi nas povijest trebala učiti. I očito su bivši pripadnici Saveza komunista Jugoslavije i Saveza komunista Hrvatske, danas većinom članovi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici naučili kako se (ne) kažnjava!

hvatili su da zatvaranje u neki omeđeni prostor ne lomi baš duh čovjeka i ne mijenja mišljenje javnosti. Shvatili su da je najefikasnije kažnjavanje i zastrašivanje suzbijanjem slobode govora i širenja informacija. I za to ti ne treba mali, skučen prostor, to možeš efikasno provoditi po cijeloj Hrvatskoj, iz doma, po domovima.

Čarobni ključ tog načina kažnjavanja je diktiranje novinarima što smiju pisati i o kome smiju pisati. A ako netko napiše nešto što se ne sviđa moćnima, preko suda se sredi novčana kazna za one koji se usude kritizirati.

Zato ne shvaćam sve one koji govore kako je nekad bilo strašno, a danas je navodno bajno. Nekad si govorio protiv Tita, završio si na Golom otoku. Danas govoriš protiv ne samo HDZ-a nego nekog tamo lokalnog moćnika i ostaneš bez posla, ne samo ti, nego cijela tvoja obitelj, novčano te kazne i nabiju ovrhu.

Gdje je tu razlika između nekad i sad? Nekako čak imam dojam da se nekad smjelo više reći nego danas. Jer nekad nisi smio ništa reći protiv Tita, danas ne smiješ ništa reći ni protiv Plenkovića ni protiv Bozanića ni stranačkih piskarala, ali ni protiv njihovih ljubavnica, ljubavnika, dilera i drugih bliskih i intimnih suradnika, uhljebnika i prijebnika!

Govore da je sudstvo u Hrvatskoj grozno. Vjerojatno i je, ma dobro sigurno je! Ali mogu suditi tako kako sude jer je stoka krupnog zuba donijela takve zakone da se mogu tumačiti kako se njima prohtije, kako oni žele i kako njima odgovara.

Nevjerojatno je kojim tempom je sudstvo krenulo kažnjavati sve medije, novinare, portale koji se usude na bilo koji način dodirnuti nekog moćnika, njegovu ženu ili ljubavnicu. I kad je napisano nešto što je notorna činjenica, onaj koji je iznio, napisao tu činjenicu suočava se s najvjerojatnijom sudskom tužbom u kojoj garantirano bude proglašavan krivim.

Tužbe i osude protiv medija, novinara, portala počinju nicati sa svih strana jer zastrašivanje i financijsko uništavanje najlakše dovode do širenja straha, uništavanja slobodne misli, do zatiranja same primisli o nekoj kritici.

Komunizam je bio totalitaran režim, kako se  pobogu zove ovo danas? Totalitarna fašistička diktatura najvišeg stupnja?

PS: sklonite knjige na sigurno, uskoro bi mogli početi s lomačama! Kako je krenulo, bojim se da bi uskoro sve one silne knjige iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice mogle poslužiti za potpalu lomača s novinarima koji se usude nešto reći!

Gorkić Taradi

Tagovi: čitatelji, kolumna,