Ulična, medijska, politička i saborska rasprava o tzv. Vatikanskim ugovorima, HDZ-u zacjelo nije nimalo naštetila. Štoviše, iz naše perspektive – bio je to sjajan PR  za vladajuću garnituru, a koja je svom biračkom tijelu morala demonstrirati naklonjenost crkvi i desnoj orijentaciji, napose poslije ‘pometenog’ referenduma, ranije prihvaćene ‘istanbulske konvencije’. Dospustite da je to naš skromni sud, ali Plenković je naprosto morao skrenuti – desno!

Poslije zamalo Plenkovićevog i Grmojinog obračuna, poslije teatralnog bacanja makete aviona na pod, a gnjevnog ministra obrane, u sabornici je i opet jednako bilo “zabavno” jer je na red došao oporbeni prijedlog revizije Vatikanskih ugovora koji je izazvao suprotstavljena mišljenja u ionako odveć podijeljenoj javnosti.

A naše sumnje potkrepljuje sljedeća činjenica – Tema o ‘Vatikanskim ugovorima’ je na dnevni red došla zahvaljujući tome što je prijedlog potpisima podržalo 30 saborskih zastupnika, jer se saborskim Poslovnikom predviđa da se svaka točka koja je na dnevnom redu duže od 60 dana mora raspraviti u roku od osam dana ako za to potpiše 30 zastupnika.

Baš sada, čini se, ‘sazrio’ je trenutak da Jandroković, koji inače kao predsjednik Sabora ravna dnevnim redom do mile volje, s funkcije koja mu to omogućava, uvrsti i ugovore. Jedino nam nije jasno kako se u cijelu priču uklapa – GLAS!?

No, da osvježimo gradivo, što zapravo predstavljaju ‘Vatikanski ugovori’?

Vatikanski ugovori predstavljaju formalno – pravni okvir diplomatskih odnosa između Svete Stolice, a ne Vatikana kao države. Sveta Stolica je središnje upravno tijelo Katoličke crkve, zaseban subjekt međunarodnog prava koji se ne smije miješati s Državom Vatikanskog grada.

Sveta Stolica i Hrvatska su sklopile četiri ugovora, i to Ugovor o pravnim pitanjima, Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, i Ugovor o gospodarskim pitanjima. To su međunarodni ugovori, što znači da je njihova pravna vrijednost iznad zakona bilo koje države, uključujući i Republike Hrvatske i nije ih jednostavno jednostrano mijenjati ili raskidati. Prva tri ugovora su potpisana u Zagrebu 19. prosinca 1996., a četvrti 9. listopada 1998. Prvi je u Hrvatskom saboru ratificiran 9. veljače 1997., drugi i treći 24. siječnja 1997., a četvrti 4. prosinca 1998. Ratifikacijski instrumenti za prva tri su razmijenjeni u Vatikanu 9. travnja 1997., a za četvrti 14. prosinca 1998.

Ono što izaziva pompe i podiže medijsku prašinu dugi niz godina je ponajviše Ugovor o gospodarskim pitanjima. Naime, tim se ugovorom koji ima 15 članaka, uređuje vraćanje dobara Crkvi koja su joj oduzeta nakon Drugog svjetskog rata, a Hrvatska preuzima obvezu godišnjeg davanja Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj pozamašnog iznosa novčanih sredstava iz državne blagajne.

Člankom 1. ugovorne strane su se dogovorile da odredbe poreznog sustava Republike Hrvatske neće biti primjenjivane na milostinju i darove vjernika, kao i druge uobičajene oblike doprinosa vjernika za uzdržavanje crkvenih ustanova. Člancima 2.-5. utvrđuje se obveza koju država Hrvatska preuzima u pogledu povratka, zamjene ili naknade za crkvenu imovinu koja je Katoličkoj crkvi oduzeta u vrijeme bivšeg jugoslavenskog režima. U člancima 6.-9. uređuje se pitanje redovite novčane pomoći koju će Republika Hrvatska davati za općedruštveno vrijedan rad Katoličke crkve na kulturnom, odgojnom, socijalnom i etičkom polju. U člancima 10.-13. nalaze se odredbe o nekim posebnim gospodarskim pitanjima, tako npr.: da se pravne osobe Katoličke crkve u odnosu na porezni sustav neće smatrati profitnim ustanovama; o financijskoj pomoći za posebne programe i projekte Katoličke crkve, koji su korisni za opće dobro; o osiguranju lokacija za izgradnju novih crkava i crkvenih zgrada potrebnih za bogoslužje i pastoralni rad; te o doprinosu mjerodavnih tijela izgradnji i obnovi crkvenih zgrada. Člankom 14. se određuje da će Sveta Stolica i Republika Hrvatska dogovorom rješavati moguće dvojbe ili poteškoće nastale u svezi s tumačenjem ili provođenjem Ugovora, a u članku 15. se govori o ratifikaciji Ugovora i njegovu stupanju na snagu, kao i o mogućnosti njegova mijenjanja.

Najviše se odredaba u Ugovoru odnosi na povrat Crkvi oduzete imovine i na novčani doprinos Republike Hrvatske Katoličkoj crkvi. Što se tiče oduzete crkvene imovine, država se obvezala povratiti ono što je prema zakonskim odredbama moguće vratiti, ili da će u dogovoru s mjerodavnim crkvenim vlastima izvršiti prikladnu zamjenu za dobra koja nije u stanju vratiti, te da će pravnim osobama Katoličke crkve isplaćivati primjerenu novčanu naknadu za dobra koja nije moguće vratiti.

Druga stvar na koju se svako malo diže “kuka i motika” je pitanje katoličkog vjeronauka u školi koje je određeno Ugovorom o suradnji na području odgoja i kulture. Tim je ugovorom Hrvatska omogućila Crkvi izravno sudjelovanje u obrazovnom sustavu tako da samostalno, neovisno o ustanovljenoj školskoj hijerarhiji i ravnatelju, bira vjeroučitelje koji će učenike podučavati kršćanskom nauku. Vjeroučitelji primaju državnu plaću, ali ih zapošljava i miče s funkcije Crkva. Rad vjeroučitelja ne ocjenjuje učiteljsko vijeće i Agencija za odgoj i obrazovanje kao ostale učitelje, nastavnike i profesore, nego stručno-pedagoški savjetnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije. Nakon ocjene Crkve, ravnatelj škole daje svoju suglasnost. Pored toga, vjeroučitelji imaju ista prava kao i ostali prosvjetni djelatnici i stručni suradnici u osnovnim i srednjim školama pa tako mogu ako se kandidiraju postati i ravnatelji. Isto tako, Republika Hrvatska snosi troškove izrade i tiskanja udžbenika za vjeronauk i organizira izdavački postupak u skladu s postojećim odredbama za ostale školske udžbenike. Sadržaj katekizama u isključivoj je nadležnosti Hrvatske biskupske konferencije, usporedno s time, Ministarstvo je isključeno iz nadzora sadržaja u tim udžbenicima.

Premijer Andrej Plenković se izjasnio da je protiv revizije odmah nakon što je GLAS izašao sa svojim prijedlogom. Plenković je rekao da će njegova Vlada nastaviti s poštivanjem ugovornih obaveza. “HDZ je protiv revizije Vatikanskih ugovora, ne vidimo nikakvih razloga za to i cijela ova rasprava ne mijenja naš odnos s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj niti sa Svetom stolicom”, rekao je premijer.

Kuščević je rekao da neće podržati reviziju Vatikanskih ugovora i ustvrdio da je Katolička crkva “važan i poželjan čimbenik u hrvatskom društvu i socijalni partner” te “njihov rad treba podržavati, a ne otežavati”.

Kolinda Grabar-Kitarović je rekla je kako je protiv revizije.“Nsam za reviziju Vatikanskih ugovora. Nisam općenito za reviziju ugovora jer to postavlja opasne presedane u međunarodnom pravu, osim ako obje strane ne zaključe da treba doći do revizije iz određenih praktičnih razloga”, rekla je predsjednica.

Tekst: Alan Srčnik & Lucija Tokić

Foto: HINA/ml

Tagovi: hdz, Vatikanski ugovori,